Radije nas pitajte da vam budemo jamci za kredit, nego gdje smo ulovili ribu. To su tajne koje se nikom ne odaju. Ma da, sve nas možete pitati, samo to ne. To je kao da Coca-colu pitate da vam daju originalni recept.

Ovo su odgovori nekih od članova posada koje su sudjelovale na ovogodišnjem, dvadesetom po redu BIG OM-u, međunarodnom kupu u lovu na veliku ribu koji je u svom jubilarnom izdanju okupio više od 150 ribolovaca, raspoređenih u četrdeset posada koje su tijekom trodnevnog ribolova pokušavale izboriti pobjedu sa što većim ulovima, u prvom redu tune, pri čemu su najbolje plasirani osigurali i nastup na idućem svjetskom prvenstvu u big game ribolovu.

Skromni počeci

Priča o BIG OM-u započela je skromno, prije dvadeset godina, s ciljem očuvanja tradicije ribolova na veliku ribu, educiranja novih generacija ribara te unapređenja turističke i gospodarske ponude Kvarnerskog zaljeva.

Cilj je bio, i ostao, promovirati održivi razvoj kroz sportski ribolov, gastronomiju i edukaciju, čineći Krk središtem adrenalinskih doživljaja i autentičnih morskih priča.

Foto Sergej Drechsler

Danas je to jedno od poznatijih natjecanja u Europi i svijetu, a ribolov na veliku ribu postao je važan dio turističke ponude, ne samo na Kvarneru, već diljem hrvatske obale, sa sve većim brojem obrta i tvrtki koje goste vode u lov na tune i drugu veliku ribu, poput sabljarki.

I ove su godine na natjecanju nastupile ekipe iz brojnih europskih zemalja, pri čemu je cijelo natjecanje i dalje zadržalo izvorni duh, jer sve se organizira volonterski, uz pomoć brojnih zaljubljenika u more i ribolov.

Naša je novinarska ekipa imala priliku prisustvovati prvom danu natjecateljskog dijela programa, koji je uz sam lov na veliku ribu, od prošle srijede, kada je u večernjim satima održano svečano otvaranje, do jučerašenje večeri, kada su izvagani zadnji ulovljeni primjerci tune, posjetiteljima ponudio i bogat zabavni program, uz gastroponudu, prvenstveno baziranu na ulovu pa su tako sladokusci na omišaljskoj rivi mogli probati tuna steakove, brodet od tune i čvarke od tune.

Spiritus movens

U Omišalj smo stigli u jutarnjim satima u četvrtak, a na rivi nas je dočekao Tomo Sparožić, spiritus movens BIG OM-a, koji je zajedno s nekolicinom tada neiskusnih entuzijasta pokrenuo cijelu priču koja je kroz dvadeset godina rezultirala etabliranjem hrvatskih posada, sudaca i vodiča za veliki ribolov na svjetskoj sceni.

Nakon ležerne kave i ćakule, isplovili smo iz omišaljskog porta na pučinu gdje su već od ranih jutarnjih sati bile raspoređene posade brodova, vabeći tunu bacanjem sitne ribe u more i nadajući se ulovu.

Sparožić nam na mobilnom telefonu pokazuje gdje su se sve raspršile posade, a bila je riječ o zaista ogromnom području, od Riječkog zaljeva i Kvarnerića, do Kvarnera, između Cresa i istarskog poluotoka, gdje je bilo najviše posada.

Uz hranu i piće, kreće razgovor o natjecanju koje je, kaže Sparožić, započelo puno manje glamurozno, nastojanjima nekolicine entuzijasta.

Mislim da smo trenutno među najboljim nacijama u big game fishingu – Tomo Sparožić / Foto Sergej Drechsler

– U prvih par godina, iako je bilo dosta posada, po dvadesetak, nismo lovili gotovo ništa. Tek ponešto palamida, a tunu niti jednu. O big game ribolovu znali smo tada vrlo malo, gotovo ništa, no s godinama su se stvari promijenile i sada imamo vrhunske posade, kao i suce na međunarodnim natjecanjima i svjetskim prvenstvima, pri čemu smo prisutni i u svjetskim asocijacijama vezanim uz lov na veliku ribu.

To je naše, smatram, najveće postignuće, jer smo ni od čega došli do toga da su naše posade na svjetskim prvenstvima osvajale prva mjesta. Mislim da smo trenutno među najboljim nacijama u big game fishingu, rekao bih da su jedino Talijani bolji od nas.

Uz to, lov na veliku ribu danas predstavlja važan dio naše turističke ponude, s tvrtkama i obrtima koje goste vode u ribolov, i to gotovo cijele godine, što produžuje turističku sezonu, a gostima pruža poseban doživljaj Jadrana, kaže Sparožić.

Aplikacija na kojoj se vide pozicije svih brodova natjecatelja / Foto Sergej Drechsler

Krenuli smo prema sjevernoj strani otoka Cresa, odnosno prema Velim vratima. Prema dojavama posada, do tog je trenutka bila ulovljena samo jedna tuna dovoljne veličine, a još je jedna posada vodila borbu s ulovljenom ribom. Inače, prema propozicijama natjecanja, većina ribe se nakon ulova pušta, a smjeli su se zadržati samo najveći primjerci.

Nakon poduže plovidbe, srećemo prvu posadu uz sjeveroistočnu obalu Cresa. Tunu, kažu, do tog trenutka nisu ni vidjeli na sonaru, a kamoli ulovili.

– Evo, prva stvar koju smo od jutros vidjeli ste vi, uz smijeh nam kaže Marko Kičin, član ekipe. Tune nema ni za lijek, ali raspoloženje na brodu je više nego dobro.

Ja sam vam iz Zagreba, meni nitko ništa ne želi reći, a kamoli odati poziciju na kojoj su tune, ha, ha… – Marko Kičin / Foto Sergej Drechsler

Pitamo ga što kažu druge posade, jesu li išta ulovile ili barem vidjele tunu.

– Ja sam vam iz Zagreba, meni nitko ništa ne želi reći, a kamoli odati poziciju na kojoj su tune, ha, ha, kaže nam ribolovac, dodajući kako se pozicije ne odaju nikome.

Što se tiče lova na veliku ribu, kaže da je ova godina bila slaba.

– Koliko smo bili na moru do sad, ulovili smo samo tri ribe. Ali ne odustajemo, ovo je u prvom redu strast, kaže ribolovac.

Nakon kraćeg razgovora i zdravice za dobru sreću ribarima, nastavljamo dalje, do obale Cresa, gdje smo se vezali, a ekipa s broda je imala priliku za kupanje u moru. Tomo Sparožić cijelo je vrijeme u komunikaciji s posadama brodova na moru i obavještava nas da je u međuvremenu ulovljena i druga tuna.

Nakon osvježenja krećemo dalje, obilazimo još nekoliko posada, ali niti jedna od njih nije imala sreće. Među njima je i ekipa Big Head tuna, tročlani sastav iz Čavala i Jurdana.

Ekipa Big Head tuna – Saša Tus, Norbert Mavrinac i Elvis Mešić / Foto Sergej Drechsler

– Ništa, ni čuli ni vidjeli nismo. Ali ne gubimo nadu. I do sad smo uglavnom lovili tune u kasnim popodnevnim satima ili predvečer. Nadamo da će tako biti i ovog puta, kažu nam ribolovci Saša Tus, Norbert Mavrinac i Elvis Mešić.

Iskakale iz mora

Brod okreće kurs natrag prema Omišlju, a putem do tamo, za razliku od većine posada, naletjeli smo ne na jedno, nego na dva jata tuna prilikom hranjenja.

Ribe su doslovce iskakale iz mora, loveći sitnu plavu ribu koju su natjerale na površinu, a iznad njih su kružila velika jata galebova, koristeći priliku da se pogoste ribom tik ispod površine. No riječ je, objašnjava nam Sparožić, o manjim tunama, nedovoljne veličine za ocjenjivanje na natjecanju.

Ekipa Sharky sa svojim ulovom

Najzanimljiviji dio dana, barem za posjetitelje BIG OM-a, bio je u večernjim satima, kada je održano službeno vaganje ulova. Ulovljeno je šest tuna, a počelo je s najmanjom koju je ulovila ekipa Hakuna Matata iz Grada Krka.

Vaga je pokazala nešto više od 35 kilograma, ali članovi ekipe nisu bili ni najmanje nezadovoljni. Nakon slikanja s ulovom, Sanjin Purić, jedan od članova, kratko nam je u šali kazao kako je to bilo tek zagrijavanje za preostala dva dana ribolova.

Na vagi su se redale tune ekipa Adriatic, Tequila, Sharky, Tuna House i Hemingway, u rasponu mase od 47 kilograma do svega nekoliko dekagrama manje od osamdeset, koliko je težio najveći ulovljeni primjerak u čevrtak, ekipe Hemingway, inače višestrukih pobjednika natjecanja.

Najveći ulovljeni primjerak u čevrtak imala je ekipa Hemingway, inače višestruki pobjednici natjecanja

– Nadamo se da će sutra i prekosutra biti još bolje i da će biti još većih riba. Rezultat prvog dana ne znači ništa. Ovdje smo već dugo, godinama, bili smo više puta i prvaci, ali nikad se ništa ne zna do zadnjeg trena.

Iskreno, očekivali smo da će biti više ribe i većih primjeraka. Čekali smo na ulov oko četiri sata, možda i malo više, a sama borba s njom trajala je negdje oko pola sata.

Ulovili smo još jednu ribu, ali smo je pustili jer je bila manja, a prema pravilima natjecanja može se uloviti samo jedna riba. Vidjet ćemo što će biti u iduća dva dana, rekao nam je Martin Peruško, član ekipe.

Tko čeka – dočeka

Najmlađa ekipa koja je ulovila tunu bila je Tuna House, vjerojatno i najmlađa među svim natjecateljima, sastavljena od članova iz Omišlja i Senja.

To ti je kao da Coca-colu pitaš za recept. Ulovili smo je u moru – Vito Huljić, Niko Tomljanović i Fran Jančić

– Vjerojatno jesmo najmlađi, makar možda je netko imao djecu na brodu pa su u prosjeku mlađi od nas. Ulovili smo jednu od najvećih riba danas, a kako će biti ostala dva dana, vidjet ćemo, kažu nam mladi ribolovci koje pitamo gdje su ulovili ribu.

– A to ti je kao da Coca-colu pitaš za recept. Ulovili smo je u moru. Čekali smo dugo, pet-šest sati, ali smo dočekali i među rijetkim smo ekipama koje su ulovile ribu. Borba je trajala dosta dugo jer imamo laganu opremu pa smo se s ribom borili nekih sat vremena, kazali su nam Vito Huljić, Niko Tomljanović i Fran Jančić.

Nakon vaganja, ulovljena riba zvršila je na roštilju, na radost brojnih posjetitelja koje je do kasnih večernjih sati u omišaljskom portu zabavljao trio Re-play.