IVAN STRNAD

Sve teorije padaju u vodu pred Ivanovim jednostavnim sistemom za lov velikih fratara

Boris Bulić

Sva moja lijepljenja predveza pod povećalom, druge boje olova, laserski naoštrene udice, plime, oseke, Merkuri, horoskopi i šta ja sve znam, pada u vodu kada ti se na najjednostavniji sistem nasuču ovakvi kapitalci…



Iz Poreča nam se javio Ivan Strnad koji je s nama odlučio podijeliti svoja ribolovna iskustava u lovu fratara ii baraja, kako tu ribu nazivaju u Ivanovom kraju. Evo što nam je Ivan rekao o svojim lovnim sistemima:


– Toga smo dana moj dobar prijatelj ribar koji živi za i sa morem, i ja, krenuli od ribljeg restorana do koće koje vodi sa bratom blizancem i tatom od malih nogu. Krenuli smo u četiri sata popodne bez nekih velikih očekivanja, Čisto da se malo podružimo na moru uz čašicu razgovora i ako se šta zakači, mi sretni – priča nam Ivan.


– Svi predvezi koje spremam cijele godine za dva udarna mjeseca, svi silni štapovi, mašinice, kopče, sve je ostalo doma jer nakon kvarta nismo imali neka očekivanja, nego smo lovili s opremom koja je bila na brodu, ako se to uopće i može nazvati opremom.




Naime, predvez je bio nešto šta ja nisam vjerovao da lovi, dok nisam prije godinu dana vidio kako se vade baraji i to najčešće baš na taj predvez – nastavlja Ivan svoju priču.


– Dakle, sistem je jednostavan: osnova, čvor, klizno olovo od 5 grama, udica Fudo broj 4, fluoro 0,22 od metar dužine, a ješka škrdobul. Najčešće se tako lovi kad je kurenat pa se pušta, ali u ovom slučaju kurenat je bio takav da se zabaci. a sistem pada okomito ispod barke.


Uglavnom, kroz sat vremena ulovilo se 12 baraja! Tri komada kao na slici, ali samo sam jednog slikao, dedu sa crnim zubima od starosti.


Sva moja lijepljenja predveza pod povećalom, druge boje olova, laserski naoštrene udice, plime, oseke, Merkuri, horoskopi i šta ja sve znam, pada u vodu kada ti se na najjednostavniji sistem nasuču ovakvi kapitalci.


Dubina je bila 14 metara s tim da smo imali i jednu otegotnu okolnost jer smo bili okruženi mrežama – ispričao nam je Ivan Strnad.