Olovnica ne mora nužno hiti na kraju sistema, niti u zabačaju udica mora zajedno s olovnicom biti istovremeno izbačena. To su mali ribolovni trikovi koji nam olakšavaju lov na zahtjevnim terenima
povezane vijesti
Na terenima na kojima ima puno zadjeva praktičan je predvez u kojem se udica montira iznad olovnice. Sama olovnica je vezana tanjim monofilom i s osnovom spojena preko zogulina koji je u ovom slučaju najčešće trokraki. S bočnog kraka zogulina odvaja se prama na kojoj je vezana udica. Ovakav način montaže je zgodan za hridinaste terene na kojima postoji mogućnost gubitka lovine zbog zadjeva olovnice. Zahvaljujući tanjem monofilu kojim je olovnica ukomponirana u sistem, ribolovac u slučaju zadjeva olovnicu gotovo trenutno gubi, čime ostvaruje najneposredniji kontakt s ribom.
Još jedna slična varijacija namijenjena je krupnoj lovini, prvenstveno zubacima. Montaža je, uostalom kao i sve dobre i uspješne montaže, vrlo jednostavna. Na osnovu se preko zogulina nastavlja nešto manje nosivi monofil na koji se vezuje olovnica. Dužina tog tanjeg monofila varira u zavisnosti od terena, no najčešće se kreće oko metar i pol. Prama se formira od komada fluorokarbona primjerenog promjera kojem se s jedne strane vezuje udica, dok se s druge strane vezuje zogulin s kopčom. Nakon što se olovnica ‘ispuca’ na željeno mjesto i osnova zategne, fluorokarbonski predvez naješkan najčešće živom ješkom se preko kopče kači na osnovu i spušta u more. U slučaju da teren pada previše blago, predvez s ješkom se može olovnom sačmom odmah uz zogulin lagano opteretiti, što će spriječiti ješku da isplivava.
Sljedeća varijacija na temu podrazumijeva pramu kod koje osnova prolazi kroz oko zogulina čiji je hod ograničen kliznim čvorićima i perlama. Premda se na taj način ješka brže dovodi u lovnu zonu, petljanje i mršenje je dosta često. Osim toga, ukoliko postoji potreba za nešto daljim izbačajem, živa ješka takav napor dosta teško podnosi.
