Iz Rijeke nam se javio Tedi Cicvarić koji je svoj ribolovni vikend proveo na jedini logični način, riboloveći i to u kulfu.

Evo što nam je Tedi ispričao o tome:

– Te smo subote kao ekipa, kapetan Rođo i ja isplovili iz Brgulja na otoku Molatu. Vrijeme je bilo za poželit’, malo južnog vjetra, visoka koprena naoblake koja nas štiti od majskog sunca.

Isplovili smo planirano ‘kasno’, tek u 6:30 u doba oseke, i planirali loviti dok se polagano diže plima. Aktivnost ribe je prema aplikacijama bila niska 15-20 posto, ali nas nije bilo briga, jer smo prvenstveno uživali u slobodnom vremenu na moru.

Na otvorenom moru, ili kako bi lokalni ribari rekli ‘u kulfu’, more lagano namreškano, putna brzina oko 22 čvora, skoro sat vremena do prve pozicije – priča nam Tedi.

– Tražimo frišku ješku. Ima dosta plave ribe, ali na sabiki jedva uspijevamo uloviti pokojeg šaruna, pa koristimo patagoniku i srdele.

Ima u bazenu i živih šarunića i sipa ako naletimo na zubace ili šampjere.

Vrtimo se i Rođo pretražuje teren.

Nalazi novu poziciju i bacamo inchiku.

Riba ne radi, ali nakon par premještanja pojavljuju se lijepi kanjci, pa dižemo i par škarpina uz dva-tri validna ranja mrkulja.

Nekoliko arbunića, batoglavaca i kanjaca vraćamo u more.

Na kraju se pojavljuju male mačke pa odlazimo s lokacije, ali ostavljamo oznaku na GPS-u.

Prolazimo još nekoliko lokacija na kojima se vidi dosta plave ribe, ali tek kasnije uspijevamo u premještanju s pozicija, panulati na sabiki i uloviti desetak lokardi za ješku – nastavlja Tedi.

– Riba i dalje nije posebno aktivna, ali uz uživanciju na moru i upornost skupljamo škarpina ‘za obed’ i još par kila velikih pauka i pravih kanjaca.

Gubimo svaki po jedan inchiku, Rođo odmah na startu, nakon što je izvukao samo par metara, a ja nakon više od 40 metara dizanja i dobrog znojenja.

Po ‘skosu’ bi rekli da su murine, pa nismo ni žalili, ali tridesetak eura će trebat investirat za nove varalice.

Ulovili smo sigurno desetak malih škarpina.

Koliko znam, dozvoljena je minimalna veličina od 25 centimetara, ali smo se mi nekako odoka ravnali da sve što je manje od porcijašice, dakle, cca četrdesetak deka do po kile, treba nazad u more.

Neka nam se vrate kada narastu za gradele ili lešadu.

Bilo je i srednjih arbuna i arbunića, bijelih pauka, batoglavaca i manjih kanjaca koje smo vraćali neka opet zaplivaju.

Obilazimo još nekoliko pozicija, ali ne nalazimo ni kovače ni zubace.

Živa ješka ostaje u bazenu za sutra, a mi veselo nazdravljamo prekrasnom danu na moru i popodne vozimo doma, u Brguljsku valu.

Za kraj svima vama ljubiteljima mora želimo ovakav dan. Rogi ribaru! – ispričao nam je Tedi Cicvarić.