Za ribolovce podlanica je oduvijek i zauvijek istinski izazov. Njen lov nešto je izuzetno, za mnoge istinski doživljaj. Lovi se udičarskim alatima, podvodnom puškom, ostima pod sviću, a od alata gospodarskog ribolova mrežama potegačama, stajačicama, ludrom i tramatom.

Ljeto se približava kraju. Istina, više ono meteorološko, nego kalendarsko. Nećemo dalje razglabati o toj temi, svi znamo kada počinje jesen i što znači početak školske godine. Pa je red, makar pri kraju kolovoza, ponuditi uobičajenu ljetnu priču o ribama, odnosno jednoj ribi. Razmišljao sam koju od naših jadranskih riba predstaviti, nekog autohtonog »starosjedioca«, ne »doseljenika« koji danas previše okupiraju pažnju javnosti. Nisam se vodio kriterijem da bude neka vrsta o kojoj nisam pisao. Takvu ne bih našao, jer desetljećima pišem o ribama, puno toga sam ponavljao. To je neminovnost. Zato – odlučio sam se za podlanicu! Nazivaju je »kraljicom jadranskih riba«. I ne samo jadranskih! Iako, ni ona više nije ono što bila… Godinama čežnja ribolovaca i gurmana, a rijetkima dostupna, jer – nije se baš svakodnevno lovila, a istodobno njena cijena nije bila za svakoga. Danas – nudi je svaki ozbiljniji supermarket. Nevažno, za ribolovce je oduvijek i zauvijek istinski izazov.

Foto M. MIJOŠEK

Podlanica, za mnoge poznavatelje morske flore i faune najplemenitija riba iz Jadranskog mora. To dokazuje i svojim izgledom – na glavi između očiju ima svojevrstan polumjesec zlatne boje, što slikovito djeluje poput kraljevske krune. Ponosna i ozbiljna, podlanica izaziva poštovanje riba u moru i ljudi na kopnu. Djeluje smireno, a kada zatreba – zapliva brzo, i elegantno. Dodajmo i rečenicu oko njena naziva jer, uvjeren sam, podlanicu svi ne prihvaćaju. Za mnoge ona je orada, drugi je nazivaju lovrata, treći komarča… Na našoj obali i otocima ima ona još mnoge narodne nazive, usko lokalne, na primjer, ovrata, zlatka, komorka, štrigovica…

MALE DUBINE

Tijelo podlanice je izduženo i snažno, u profilu ovalno, a u boku stisnuto i čvrsto, na kojemu se posebno ističe velika i robusna glava s jakim čeljustima i razvijenim zubalom. Tijelo je prekriveno velikim ljuskama. Od peraja posebno se ističe repna, ona je snažan i omogućuje ribi da, kada zatreba, brzo zapliva. Boja tijela je modrikastozelenkastosiva, po boku sivosrebrnasta, a s donje strane srebrnastobijela. Na obje strane glave ima crnkaste mrlje i rumenilo na škržnim zaklopcima, a po tijelu uzdužne smeđaste i smeđezlataste pruge. Njen izgled posebno karakterizira zlatnožuti most što se proteže između očiju.

Maksimalno podlanica naraste do 70 centimetara dužine i 10 kilograma težine. Prosječnim primjercima dužina se kreće između 30 i 40 centimetara, a težina oko 30 dekagrama. Spomenimo i to, poput mnogih riba, i podlanica je dvospolac, najprije mužjak. Do promjene spola najčešće dolazi prije početka druge sezone mriještenja, a mrijesti se krajem jeseni i početkom zime. Živi u manjima skupinama ili pojedinačno, a više se grupira u vrijeme mriještenja.

Foto PIXABAY

Pjeskovita i pjeskovito-ljušturasta dna pozicije su iznad kojih se podlanica najradije zadržava, iako je praktički možemo naći posvuda uz obalu, posebno u livadama morskih cvjetnica. Nema je na udaljenim brakovima i velikim dubinama. Najčešće boravi na malim dubinama, između 5 i 10 metara, a ispod 30 metara rijetko zalazi. Prema literaturi, međutim, može se spustiti i do 150 metara. Najgušća su joj naselja na područjima gdje ima mnogo školjki. Na istočnoj obali Jadrana podlanice više borave uz zapadnu obalu Istre, u istočnom dijelu Velebitskog kanala do otoka Vira, u akvatoriju Dugog otoka i Kornata te uz sjeverne obale poluotoka Pelješca, do Malostonskog zaljeva, gdje je nadasve omražena. Razlog je marikultura, najveće područje uzgoja školjki – kamenica i dagnji – u našem dijelu Jadranskog mora. Godinama sam slušao pritužbe i žalopojke tamošnjih uzgajivača, govorili su: »kada orade uđu u naša polja, berbe neće biti«.

PREVRĆE KAMENJE – GLAVOM

Hrani se školjkama, puževima i rakovima, pa glavonošcima, ježevima, odbačenim ribljim glavama i utrobama, crvima, ostacima ljudske hrane. Među školjkama posebna su joj poslastica dagnje, pa gdje ima dagnji treba tražiti i orade. Također, voli ježeve – oni su bili poslastica starim Rimljanima, a nekim narodima su i danas – koje svojom gubicom bez problema razbija. Tražeći hranu u stanju je glavom prevrtati kamenje. Bez obzira na to što je nazivaju kraljicom, kada je hrana u pitanju, ne ponaša se nimalo otmjeno, kraljevski. Naprotiv… Poznavanje načina života i ishrane važno je za uspješan lov orade. Uostalom, to važi za većinu riba koje lovimo. Podlanica se uglavnom zadržava u mirnim uvalama pa se najbolje lovi za tiha vremena. Uz strme obale ne treba je tražiti.

U pravilu, kao i većina riba, podlanica se lovi čitave godine. Mnogi tvrde da su sredina jeseni i proljeća najbolje vrijeme lova. Iskusniji i uspješniji ribolovci ističu da sezona lova traje praktički čitave godine, čak i usred vrela ljeta. Prije više godina svjedočio sam uspješnom lovu pet, šest velikih primjeraka sredinom kolovoza, u poslijepodnevnim satima među mnoštvom kupača. Drugom zgodom, također u kolovozu, jedan poznati sportski ribolovac ulovio je više primjeraka u jutarnjim satima. I sve je žive vratio u more jer, prema njegovoj ocjeni, veličinom nisu zadovoljavale, imale su »samo« tridesetak dekagrama.

Podlanicu se bolje lovi danju, a tek u nekim dijelovima godine više grize noću. U studenomu najbolje grize u poslijepodnevnim i večernjim satima, po bonaci, posebno na istarskoj obali. Lovi se udičarskim alatima, podvodnom puškom, ostima pod sviću, a od alata gospodarskog ribolova mrežama potegačama, poponicama, ludrom i tramatom.

PAMETNA I OPREZNA

Lov podlanice nešto je izuzetno, za mnoge doživljaj. Najuspješniji alat sportskog i rekreacijskog ribolova je tunja, dok povraz rijetki koriste. Udičari je love s obale i iz barke. Podlanica je pametna, oprezna i nepovjerljiva, posebno u bistrom moru, ali se usprkos tome često lovi. Prilikom lova treba koristiti što tanji najlon, vodeći računa i o njegovoj boji, da bude što manje zamjetan. Iskusni ribolovci tvrde da je najbolji najlon crvene boje, budući da je ona prva iz spektra koja se gubi u podmorju.

Orada, jedna od najcjenjenijih riba Jadranskog mora 05.08.2018., Zagreb – Orada, jedna od najplemenitijih vrsta jadranske bijele ribe.rPhoto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Tunja za lov podlanice izrađuje se od osnovnog najlona debljine od 0,30 do 0,40 milimetara. Tako su nas stare učili! Kvaliteta materijala danas je značajno napredovala, pa sam nedavno u saku vidio podlanicu ulovljenu iz barke »na najlon od 0,17«! Težina joj je bila blizu kilograma. Veličina udice ovisi o veličini podlanica kakve se očekuju na poziciji lova, ali i o ješki. U pravilu, na kraj tunje vezuje se jedna udica broj 7 – 11. Jasno, za veće primjerke treba veća udica. Ona je potrebna i kad se koristi tvrđa ješka, dok se prilikom korištenja mekše ješke upotrebljava manja udica. Prilikom lova s obale neki koriste klizeće olovo, uzimaju nešto deblji osnovni najlon, na njegov kraj vezuju vrtuljak pa na njega privezuju nešto tanji predvez. Međutim, svaki iskusan ribolovac reći će da je podlanicu bolje loviti bez olova, tim više što se mora uzeti veću ješku, pa će ona potonuti i bez olova. U lovu podlanica ima mnogo finesa i detalja koje svaki ribolovac ljubomorno čuva za sebe ne otkrivajući ih ni najboljem prijatelju, uvjeren da je baš »njegova metoda« najdjelotvornija.

Odabir ješke tema je velikih rasprava. Mnogi će reći da je najbolji veliki crv. I jest dobar, nema diskusije, ali ne uvijek. U nekim dijelovima godine za podlanicu ima i boljih. Odlične ješke su čitava, neočišćena i skoro zatvorena dagnja ili živi rak. Dobar je mali škamp, volak, pa svježa srdela, gavun, sipica, lignjica, trak muzgavca. Mnogi rade »paštele« od tijesta, sira, smljevene srdele i salamure.

VOLI PRAVI ZALOGAJ

Ujesen podlanica najbolje grize na crva i srdelu, dok se za zimski lov preporučuje crv te glava friške lignje ili sipe. U proljeće i ljeto najbolji su rakovi kosmelji, te ostali tvrdi rakovi. U kanalima opet bolje od ostaloga su školjke i volci. Osnovno je da ješka mora biti velika, pravi zalogaj, jer na sitnu ješku podlanica ne trza. Na veći komad ješke ili crva mogu se staviti dvije, tri udice, i to kovanice, tada je mogućnost za ulov veća. Poziciju lova dobro je prethodno brumavati. Za to se koristi slana srdela, riblje brašno, kruh miješan sa slanom srdelom, a najbolji brum su zgnječeni ježevi, dagnje i ostale školjke. Za one malo lijene i neinventivne, najbolji je brum onaj gotov što se prodaje u specijaliziranim prodavaonicama ribolovnog materijala i opreme.

Kada podlanica zagrize treba je pustiti da povuče najlon nekoliko metara, a onda snažno trznuti da udica zakvači usta ili čeljust. Još nešto treba znati – ako se podlanica otkine s udice ili je ozlijeđena na neki drugi način, uzaludan je sav daljnji ribolovni trud. Ona više neće zagristi.

Podvodnom puškom podlanicu se može iznenaditi dok je zabavljena hranom, kada drobi školjke ili kopa po dnu. Tada joj se treba oprezno približiti otraga i – pucati. Važno je, međutim, prilikom zarona ne napraviti ni jedan pokret ili šum po čemu bi osjetila prisustvo podvodnog ribolovca. Zato se lakše i uspješnije lovi na čeku. Na njenu terenu, to znači tamo gdje ima školjki i ježeva, podvodni ribolovac treba naći poziciju na kojoj će se sakriti i smiriti, pa čekati njen nailazak.

GLAVNI MARIKULTURNI PROIZVOD

U prošlost smo potisnuli vremena kada je podlanica bila rijetka lovina naših ribara i ribolovaca. Danas se u Jadranu namnožila, mnogi je love, čak i početnici s obale, s kakvog mulića na bezveznu ješku. Prema službenim statističkim brojkama, prošle godine naši su ribari ulovili 186 tona podlanica, a godinu ranije 131 tonu. Za usporedbu, ulov lubena, koji također spada u elitu kvalitete, u obje se godine kretao oko sedam tona.

Uz to podlanica je, zajedno s lubenom, glavni marikulturni proizvod u sektoru bijele ribe. S naših farmi na domaće i inozemno tržište lani je otpremljeno 10.350 tona podlanica, te 7.922 tone lubena. Na tržištu se odvojeno nudi divlja riba i ona iz uzgoja. Puno je podlanica i lubena s farmi, a cijenu možemo smatrati pristupačnom. O cijeni divlje ribe danas nećemo.

BIJEG IZ KAVEZA

Više puta dogodilo se da je stanovita količina ribe pobjegla iz uzgojnih kaveza. Razlozi su različiti, oštećenje kaveza, nevrijeme, a bilo je i sabotaža. Zacijelo se još sjećamo što se minule zime dogodilo u Velebitskom kanalu, kada je jaka bura potopila kavez, pa je pobjegla veća količina lososa.

Minulih godina iz kaveza su bježale i podlanice, na raznim lokacijama i u raznim količinama. I nastavile slobodno živjeti u otvorenom moru. Stručnjaci smatraju da je i to jedan od razloga značajnog povećanja stoka podlanice u našem moru. Potvrda tome su i znanstvena istraživanja. Prije pet, šest godina slušao sam predavanje dvojice znanstvenika s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Između ostaloga, istaknuli su da je kod »divljih podlanica«, ulovljenih u otvorenom moru, dokazan različiti genetski kod. Podlanice drugačije od autohtonih jadranskih uglavnom su lovljene u širem akvatoriju uzgojnih farmi.