Iz Budve nam se javio Dejan Bojanović koji je ostvario, kako sam kaže, neobičan ulov za ovaj dio crnogorskog akvatorija.

Dejan je ulovio kublu i to ne jednu nego više.

Evo što nam je Dejan rekao o tome:

– Kuble se rijetko love ovamo kod nas, u Budvi i Bečićima.

Većinom se lovi po jezeru, a ima je i u Morači, po Bojani da se i ne priča.

Za njom dođe i lica i tuna i sva ostala riba.

Ali ovo što se događa u posljednje vrijeme, da se ovako love kod nas u moru, to je nešto ekstremno.

Inače je ova kubla što se tiče kvalitete nikakva, puna je parazita. Uopće nije za upotrebu ni za jelo.

Jedino za što je nama dobra je da je iskoristimo u panulanju, malo olova i dvije do tri trokuke pozadi, pa polako za brodom, kako običavaju loviti Ulcinjani ili da se koristi kao ješka na plivajućim parangalima jer baš nije za jelo, nikakva je – priča nam Dejan.

– A sad im je vrijeme mrijesta tako da će one biti pune ikre koja je puno vrjednija od njihovog mesa.

A ovi komadi koje trenutno lovimo mrežama su teški od 700 grama pa do 1,2 kilograma.

Ali moram ponoviti, baš se rijetko lovi tu kod nas, tako da su ovi ulovi uistinu neobični za ovo naše morsko okruženje – ispričao nam je Dejan Bojanović.

A ta ‘zagonetna’ riba ma koliko zbunjivala ribare, nije ni neobična ni nepoznata, samo što duž Jadranske obale nosi različite narodne nazive zbog čega se često misli da je riječ o više različitih vrsta.

Službeni hrvatski naziv za ovu vrstu je ćepa (Alosa falax, Lacépède, 1800).

Kao prava anadromna vrsta, što znači da živi u moru, a mrijesti se u slatkoj vodi, prisutna je naravno, u oba staništa, a što kod neupućenih stvara dodatnu zbunjenost i zbrku.

Riječ je o ribi oko koje se općenito vrti puno nepoznanica, no za sada se smatra da su sve ‘alose’ u Jadranu ista vrsta.

U našem je moru ova riba prisutna oduvijek, te sa u skladu s tim i smatra stalnim stanovnikom našeg mora.

A posebno je zanimljiv zapis o ovoj vrsti iz 1955. godine koji je u svom stručnom radu ‘Ulov kuble na Skadarskom jezeru’ objavio ing. Đorđe Drecun, inače zaposlenik Stanice za ribarstvo NRCG – Titograd, u kojem piše:

– Ihtiofaunu Skadarskog jezera možemo podijeliti na stalne stanovnike i ribe selice.

Stalni stanovnici su slatkovodne ribe, dok ribe selice žive u slatkoj vodi i u moru.

Ribe selice dolaze iz Jadranskog mora u Skadarsko jezero rijekom Bojanom koja je od vitalne važnosti za ribarstvo na ovom objektu, gdje se duže ili kraće zadržavaju.

Neke od njih su od velikog značaja za ribarstvo ovog jezera dok je ulov ostalih minimalan i prema tome beznačajan

Od riba selica koje zalaze iz mora u jezero najveći značaj imaju: predstavnik familije Anguillidae- jegulja (Anguilla anguilla), zatim predstavnici familije Mugulidae- Skakavica (Mugil cephalus i Mugil capito) i najzad predstavnik familije Clupeidae – Kubla, svraga (Alosa falax nitolica).

I pored toga što predstavnici navedenih familija zalaze u vode Skadarskog jezera u većim količinama, i njihov lov je neznatan u ukupnom godišnjem ulovu ribe i iznosi svega 3,94 posto za poslijeratni period.

Momentalno najveću ekonomsku vrijednost od migratornih vrsta riba koje zalaze iz mora u jezero ima kubla.

Prema dosadašnjim ispitivanjima ustanovljeno je da iz familije Clupeidae u Skadarsko jezero zalaze samo Alosa falax nitolica (Clupea finta).

Njen lokalni naziv na Skadarskom jezeru je kubla i svraga, tj. mlađ nazivaju svraga dok krupni primjerci koji dolaze u obzir za konzum nazivaju kubla.

Poznato je da se ova vrsta ribe mrijesti u slatkim vodama i njena migracija iz mora u jezero vezana je sa ovom biološkom pojavom, koja obično uslijedi u prvim danima mjeseca aprila, a njen mrijest traje tokom mjeseca aprila i maja.

Ova vrsta ribe odlikuje se plosnatim tijelom čiji je leđni dio modrikasto zelene boje s velikom crnom mrljom iza gornjeg dijela škržnog poklopca za kojim slijedi obično još nekoliko manjih.

Bokovi su blijeđi i prosijevaju zlatkastim sjajem dok je trbušni dio intenzivno bijelo srebrenkast.

Trbušni brid je oštar.

Repna peraja je rašljasta i dijelom pokrivena sitnim ljuskama.

Naraste do 60 centimetara dužine i do 3,5 kilograma težine.

Obično migrira u većim jatima.

Ikru odlaže na pjeskovitom dnu.

Kako je veći dio dna Skadarskog jezera muljevit, to na našem teritorijalnom dijelu imamo svega dva pjeskovita mjesta od kojih se jedno nalazi na profilu Donja Plavnica-Seoca, na mjestu zvanom Pijeske i drugo u neposrednoj blizini granične linije na profilu Humsko Blato-Moračnik na mjestu ‘Tanki rt’.

Jaja od kuble su veoma sitna, ali zbog svoje veće specifične težine od vode padaju na dno tj. na pijesak.

Jedna ženka odloži oko 200 000 komada jaja.

Poslije mrijesta jaja se ponovo vraćaju u more, dok se jedan manji dio zadržava u jezeru i njegovim pritocima.

Izvaljane ličinke, odnosno mlađ zadržava se u jezeru dok odraste.

Prema načinu života ova vrsta spada u grupu pelagičnih riba, te njena mlađ predstavlja ozbiljnog konkurenta u hrani najmasovnijem predstavniku Skadarskog jezera: ukljevi (Alburnus albidus alborella).

Pelagične ribe učestvuju u ukupnoj godišnjoj lovini sa oko 67 posto.

Jedino i najpovoljnije vrijeme lova je kada kugla dolazi na mrijest, i to u aprilu i maju.

Za ribolov se upotrebljavaju stajaće i povlačne mreže.

Najveći ulov postiže se sa povlačnim mrežama.

Za lov kuble ne postoje specijalno izrađene stajačice.

Danas kugla predstavlja kako po svom kvalitetu i kvantitetu 1 zaista ekonomski važno sirovinu za našu mladu ribarskog prerađivačku industriju.

Količinski ova vrsta je zauzela jedno od vodećih mjesta u ukupnom ulovu ribe na Skadarskom jezeru – navodi ing. Đorđe Drecun.