Renato Franko, vlasnik i vodič čartera Tira Fishing & Boat Charter iz Bakarca, među najboljim je vodičima za ribolov u svijetu, prema FishingBookeru, najvećoj svjetskoj platformi koja povezuje ribolovce s vodičima za ribolov, te dobitnik nafrade Angler’s Choice za 2025. godinu.

Ova godišnja nagrada prvi je put dodijeljena 2015. godine i namijenjena je prepoznavanju iznimne usluge i predanosti kapetanima koji ribolovcima pružaju nezaboravna iskustva, a Franko je jedini dobitnik ove prestižne nagrade u Hrvatskoj.

Iz FishingBookera ističu kako je Franko nagrađen zahvaljujući kontinuiranoj predanosti, profesionalnosti i vrhunskom pristupu strastvenim ribolovcima, čime se svrstao uz bok najboljim vodičima na svijetu.

Od ukupno 8.732 kapetana koji surađuju s FishingBookerom diljem svijeta, samo njih 672 istaknula su se vrhunskim rezultatima i zadovoljstvom korisnika, prema zahtjevnim kriterijima platforme.

Tira, tira

Franko je, inače, stanovnicima Kvarnera poznat i kao pokretač i glavni organizator popularne Tira, tira, fešte od tune koja se već godinama održava u Bakarcu, u čast nekadašnjim tunolovcima Bakarskog zaljeva, na kojoj posjetitelji imaju priliku vidjeti kako se nekad lovila tuna, kao i probati jela od tune, uz dobru zabavu do kasnih noćnih sati.

S Frankom smo razgovarali uoči ovogodišnje Tira, tira fešte, održane prošlog vikenda, a pitali smo ga koliko mu znači prizanje Angler’s Choice, kao i što je to što radi sa svojim gostima i što ga izdvaja od drugih.

To se zove ulov!

– Cijeli život sam u ribolovu, tako da je ovo bio neki logičan slijed, da se počnem time baviti ozbiljnije i na malo drugačiji način, nudeći gostima priliku da se okušaju u big game ribolovu na veliku ribu, u prvom redu tunu, ali i u ribolovu na manju ribu koji je također vrlo popularan. Charterom se bavimo tri godine baš profesionalno, a prije toga smo vozili prijatelje, poznanike, pa se rodila ideja do povežemo ugodno s korisnim i tako je krenula cijela priča, kaže Franko.

Nabavio je prvo plovilo, a prošle godine i drugo, nešto veće i bolje prilagođeno potrebama gostiju. Zanimalo nas je koliki je interes za ovom vrstom turizma, zanima li goste uglavnom lov na veliku ribu ili ima i onih koji preferiraju udičarenje na uvjetno rečeno manju ribu, poput orada i drugih vrsta.

– Bavimo se dvjema vrstama ribolovnih izleta, jedan je sezonski na orade, zubace i sličnu ribu, gdje je riječ o poludnevnim izletima, a imamo i »big game«, odnosno ribolov tune, kroz poludnevne i cjelodnevne izlete, ističe.

Osim tune, “big game” ponekad donese i ovakve kapitalce

Dodaje kako je ovaj vid turističke ponude izuzetno zanimljiv gostima, a sezona traje znatno duže od klasične turističke sezone i svake je godine sve duža.

– Lani smo krenuli u lipnju, a ove godine već početkom svibnja. Imamo puno gostiju koji ponovo dolaze, a dobar dio njih je zainteresiran i za ribolov tijekom cijele godine pa već sada imamo rezervacije za ribolov tijekom nadolazeće jeseni i zime.

Među gostima je najviše Nijemaca i Skandinavaca koji zimi love ribu u svojim zemljama, gdje je u to doba godine vrlo hladno. Njima je vrlo atraktivno to što kod nas zimi temperature nisu ni približno niske kao kod njih, a može se loviti. Tuna se pogotovo može loviti cijele godine, tako da je ovo jedan vid produženja turističke sezone, kaže Franko.

More kuha

Da ne bude sve ružičasto, kaže kako određivanje kvota za izlov tune svake godine uglavnom kasni, a i izlov je određen samo u toplijem dijelu godine.

– Nama je izlov dozvoljen od 1. svibnja do 1. studenog. Možemo loviti i izvan tog razdoblja, ali samo po sistemu »ulovi i pusti«, gdje se riba može uloviti, brzo fotografirati i pustiti natrag u more.

Gostima je ponekad teško objasniti da živimo u zemlji koja je opterećena administracijom, ali srećom je uglavnom riječ o ljudima koji razumiju kako stvari stoje, a i ne dolaze ovdje da bi ribu koju su ulovili odnijeli kući jer su gladni, nego zbog doživljaja ribolova i borbe s velikom ribom, kaže Franko.

Trofeji s Kvarnera

Zanimalo nas je i jesu li kvote dovoljne, s obzirom da većina ribara, posebno plivaričara koji love sitnu plavu ribu, kaže kako je tune sve više, što bi se moglo iskoristiti kao adute za dodatni razvoj turizma izvan uobičajene sezone.

– Sad bih, da smo na televizijskom showu, rekao – jako dobro pitanje, haha. Dobro ste to primijetili, ali situacija je posve suprotna. Dosad smo imali 25 kvota po 500 kilograma tune, za sportski ribolov.

Ove godine je kvota prepolovljena, na 250 kilograma po plovilu. Nadležne institucije prate koliko smo prijavili ulova, a prošle godine je prijavljeno jako malo ribe, što je apsurdno, jer znamo koliko se ribe stvarno lovilo.

Budući da je prijavljeno malo ribe, odlučeno je da se kvota prepolovi, čime je učinjena šteta svima koji se ovim poslom bave. Znači, svi mi bismo trebali prijaviti svaku ribu koju ulovimo, ali neki to ne čine, kaže Franko.

“Fotkaj i pusti!”

Da je tuna sve više, pokazuje i situacija u bakarskom zaljevu, ističe, gdje je u zadnje dvije godine, nakon desetljeća tijekom kojih bi se pojavila tek tu i tamo pokoja tuna, u više navrata dronom snimio jata manjih i većih tuna.

– Na jednoj od snimki nabrojio sam između pedeset i sedamdeset velikih riba, govorimo o tunama od sedamdeset do osamdeset kilograma. Kao da smo se vratili pedeset ili više godina unatrag.

Jednog dana sam se vraćao s posla i vidim s ceste kako more doslovce kuha od tune. Razmišljao sam hoću li uzeti štap ili dignuti dron, ali sam zaključio – pa kad ću ovo opet vidjeti – i izbor je pao na dron. Gušt mi je gledati te snimke, nije poanta samo u ulovu, nego u uživanju, kaže Franko.

Borba

Budući da ribu, posebno onu veliku, poput tune, nije jednostavno pronaći, a kamoli uloviti, pitali smo ga koliko često izleti s gostima završavaju ulovom.

Među gostima je najviše Nijemaca i Skandinavaca

– Pa otprilike svaki drugi put kad izađemo. Zadnji put kad smo izašli, ulovili smo malu ribu, oko trideset kilograma, koju smo pustili nakon dvadesetak minuta borbe i nakon što su se gosti slikali s njom.

Objasnio sam im da svu malu ribu puštamo i nisu imali nikakvih prigovora. Najveća tuna koju sam s gostima ulovio imala je 187 kilograma, a bila je duga dva metra i 33 centimetra.

Za divno čudo, tu smo ribu izvukli za nekih pola sata. Ponekad manja riba pruža puno žešći otpor pa smo tako, tjedan dana prije tog rekordnog ulova, imali ribu od pedeset kilograma, s kojom je borba trajala čak dva i pol sata.

Kod tune je specifično to što kad te ona, recimo tako, pusti da je uloviš, izvuć’ ćeš je van. Ako ne pusti, borba može trajati jako dugo i završiti neuspjehom. Recimo kad smo ulovili tu rekorderku, cijeli dan smo bili na moru, ništa nismo ni na sonderu vidjeli, a kamoli da je nešto zagrizlo.

Ja sam ujutro, drugog dana, rekao da to više nema smisla i da idemo kući, jer je bura počela puhati, ali gost koji je inače slatkovodni ribič je rekao »idemo pojesti doručak, poslije toga će zagristi«. I tako je doslovce bilo, ističe kapetan.

Manja riba

Kao ješku za tunu, ističe, uglavnom koristi srdelu i haringu, pri čemu je važno pogoditi čime se tuna u tom trenutku na određenom području hrani. Zanimalo nas je i koliko je popularan ribolov na manju ribu i koliki je postotak uspjeha u toj vrsti ribolovnih izleta.

Na Frankovu se udicu love i lastavice

– Vrlo je popularan. Odnos je, barem kod nas, otprilike pola-pola. Često nam dolaze obitelji s djecom, a njima preporučam ribolov na manju ribu, jer tu ima puno više akcije.

Lovimo plavice, šarune, orade, zubace i razne druge vrste, pri čemu se uvijek nešto ulovi i to više riba u jednom izletu. »Big game« je, posebno djeci, uglavnom dosadan, jer dok riba eventualno ne zagrize, ne događa se ništa.

No, nakon takvih izleta na malu ribu, vrlo često se roditelji, u pravilu otac, a ponekad i sin ako je malo odrasliji, najave i dođu na big game ribolov. Imali smo već nekoliko takvih situacija ove godine, što nas posebno veseli, kaže Franko.

Ljubav prema tunolovu gaji se od malih nogu

A što kad se ne događa ništa, kad riba naprosto ne grize, pitali smo ga za kraj.

– E, to je možda i najzahtjevniji dio ovog posla, kako gosta održati zadovoljnim i zabavljenim iako se riba ne lovi ili se lovi slabo. Tu treba uložiti dosta truda, s gostima razgovarati, ponuditi im na brodu druge sadržaje, uglavnom zabaviti ih i potaknuti da dođu ponovo, čak i ako se ništa nije ulovilo, ističe Franko.

Međunarodna vrijednost

Vukan Simić, direktor i osnivač FishingBookera, ističe da je nagrada priznanje onima koji se posebno trude u svom poslu.

– Angler’s Choice nagrada naš je način da odamo priznanje vodičima koji se zaista trude pružiti vrhunsko iskustvo svakom ljubitelju ribolova. Ova im nagrada ne samo daje veću vidljivost, već i potvrđuje da njihov trud ima međunarodnu vrijednost, kaže Simić.