Grad koji teče trenutno nije grad koji plovi, iako je u prošlosti priličan broj brodova nosio ime našega grada. Ovo je podsjetnik na neke parobrode koji su nosili njegovo ime.

Najmanje poznati brod koji je nosio neku inačicu imena grada koji teče je brod Reka (slovenska inačica imena Rijeka). Razlog tomu je što je brod izgrađen u Trstu, a to ime nosio je samo 14 mjeseci – od polaganja kobilice do porinuća – i nikad nije plovio morima s početnim imenom.

U brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino kobilica za brod Reka postavljena je 23. kolovoza 1919. godine kao novogradnja broj 568 za brodara Societa Anonima di Navigazione Italia iz Genove.

U tijeku gradnje došlo je do promjene vlasništva te je brod porinut 26. listopada 1920. godine za brodara Navigazione Libera Triestina iz Trsta pod nimalo maštovitom promjenom imena – Recca (na to ime grad se nikad nije odazivao).

Treba reći da su ubrzo izgrađena još dva broda jednakih osobina koja su također nosila imena naših krajeva – Arsa i Istria.

Burna sudbina

Sudbina toga broda bila je prilično burna. Novi vlasnik, nakon prodaje 1937. godine postaje Italia S.A. di Navigazione. Te iste godine, kada u Španjolskoj bijesni građanski rat, prevozi krijumičarenu robu (563 tone rafiniranog olova) za republikance, iako se Italija protiv njih bori. No to je bila samo jedna epizoda burna života.

Dvije godine kasnije francuske vlasti zaustavljaju brod u francuskoj luci Marseille te odlučuju zaplijeniti dio tereta. Valja pojasniti da se to događa u listopadu te godine kada Italija još nije bila u ratu. Talijanska je diplomacija žestoko reagirala, ali bez rezultata.

Krajem siječnja 1940. godine Recca, zajedno s parobrodima Colombo, Conte Biancamano, Edera i Cellina te dva francuska razarača i jedan francuski tegljač, sudjeluje u operaciji spašavanja motornog broda Orazio oko 35 nautičkih milja od Toulona.

Orazio se u nevremenu zapalio nakon eksplozije u strojarnici. Na brodu su bila 423 putnika i 210 članova posade. Posada Recca istakla se spasivši 108 brodolomaca, koje su iskrcali u Barceloni.

Kubanska epizoda

Šest mjeseci kasnije, 7. lipnja 1940. Recca uplovljava u Havanu (Kuba) i to samo tri dana prije ulaska Italije u Drugi svjetski rat. Kubanske vlasti odmah zaustavljaju talijanski brod (zajedno s jahtom Nenemoosha također pod talijanskom zastavom).

Krajem ožujka sljedeće godine kubanski premijer Carlos Saladrigas naređuje kubanskoj ratnoj mornarici da preuzme brod kao čin podrške akciji SAD-a, koja je zaplijenila sve naprijeteljske brodove koji su se našli u američkim lukama.

U kolovozu 1941. Recca i službeno postaje vlasništvo kubanske vlade te je na pramcu i krmi ispisano novo ime: Libertad (sloboda). Trideset i tri člana posade internirano je na otoku Isla de los Pinos (danas Isla de la Juventud). Oslobođeni su tek u studenom 1943. godine.

Od tada Libertad marljivo plovi u konvojima sve do početka prosinca 1943. godine, kada njemačka podmornica U-129 pod zapovjedništvom Richarda von Harpea, s dva torpeda pogađa i odmah tone oko 75 nautičkih milja jugo-jugoistočno od rta Hatteras.

Od 43 člana kubanske posade stradalo ih je 25. Razlog? Američki dirižabl K-82 (zapovjednik Frank J. Hudner) tek je sutradan od torpediranja otkrio brodolomce, a preživjele spašava američka fregata USS Natchez.

Među stradalima bio je i zapovjednik Moises Gondra Urrutio. Recca – Libertad bio je najveći izgubljeni parobrod male kubanske trgovačke mornarice.

Čudno ime

Iz povijesti brodara sa sjedištem u Rijeci iskrsnuo je brod čudna imena – Sangigi – a prije toga nosio je talijansko ime grada na Rječini. U brodogradilištu Richardson Duck u Thornabyju, kao novogradnja br. 617, 1911. godine izgrađen je brod Fiume za riječkog brodara Atlantica Sea Navigation Co. Ltd. Brod je imao 3.693 tone, bio dug 100,9 i širok 14,7 metara.

No, gdje pronaći priču o tom brodu, a onda je iskrsnula priča o sudbini motornog jedrenjaka Vega koji je bombardiran i potopljen u korčulanskom kanalu koja je pronađena u ostavštini talijanskog pomorca Franca Prevata. U toj priči navode se i neki nepoznati detalji o brodu Sangigi (negdje se navodi i kao San Gigi).

Piše Prevato:

– 26. studenog 1942. godine SA di Navigazione Adriatica iz Venecije preuzela je motorni jedrenjak Vega od atenskog brodara C.I.O.M. (Compagnia Italiana Oriente Mediterraneo). Brod je služio za prijevoz ljudi i robe između grčkih otoka s talijanskom posadom od deset članova.

Četvrtog rujna 1943. plovili smo iz Drača za Bar gdje smo ostali puna četiri dana. Osmoga smo isplovili da bismo prenoćili u Cavtatu, a sutradan smo stigli u Gruž, gdje sam u agenciji podignuo 4.052 kune.

Desetog rujna navečer, nakon serije naredbi i kontranaredbi dobio sam nalog od Comando Marina da proslijedim za Korčulu. Sutradan dok smo manevrirali za isplovljavanje kako bismo izbjegli postavljene prepreke, stiže naredba Comando d’Armata da se ponovno vežemo te da se ne mičemo do nove naredbe.

Poslijepodne sljedećeg dana njemačke trupe okupirale su ulaz u luku, a sutradan ujutro, grupa njemačkih vojnika naređuje nam da napustimo brod bez mogućnosti da uzmemo osobnu prtljagu. Odveli su nas u jednu kuću unutar luke s ostalim razoružanim talijanskim vojnicima, ali uskoro su nas pustili.

U međuvremenu brod su pregledali lokalni civili koji su uzeli sve što je na njemu ostalo. Navečer 22. rujna na brod dolazi jedan hrvatski časnik zajedno s dva njemačka časnika s naredbom da predam brod.

Rekao sam da to nije moguće s obzirom na to da nisam znao komu ustvari predajem brod. Trojica su otišla, ali su se ubrzo vratila s »hrvatskim« zapovjednikom talijanskog parobroda Sangigi kojemu sam morao predati brod bez ikakve potvrde.

Mali putnički brod

Treća priča je o malom putničkom brodu izgrađenom pod imenom Prestolonaslenik Petar (ne treba ga brkati s brodom Prestolonaslenik Petar izgrađenom 1931. godine u Newcastleu) koji je torpediran i potopljen od grčke podmornice Nereus kod grčkog otoka Rodosa.

Iza podneva 24. rujna 1942. godine Fiume isplovljava iz Rodosa za Simi; na brodu, osim 81,5 tona tereta, nalazi se 38 članova posade (29 civilnih i devet vojnih) te 249 putnika (94 civila i 155 vojnika). Ove se brojke temelje na izvješću drugog časnika palube Silvia Kastelica i smatraju se najvjerodostojnijima.

Pet minuta nakon isplovljenja brod je prošao uz rt Punta Sabbia brzinom od dobrih deset čvorova unatoč vjetru. Zapovjednik je sišao s mosta, gdje je ostao Kastelic s dva kormilara i dva izviđača Regie Marine. Mirnu plovidbu prekinula je snažna eksplozija na krmi.

Grčka podmornica Nereus (zapovjednik A. Rallis) ispalila je tri torpeda. Samo je jedan pogodio. Od pogotka do potonuća prošlo je samo 25 sekundi. Ubrzo je stigla pomoć (dva hidroaviona i nekoliko MAS-a).

No samo su 73 preživjela: deset članova civilne posade, osam članova vojne posade i 55 putnika (20 civila i 35 vojnika). Stradali su pokopani na Rodosu, a spisak imena nikad nije objavljen.

Reka

Brodogradilište: Stabilimento tecnico Triestino, San Marco
Novogradnja br.: 568
Naručitelj: S.A. di Nav. Italia, Genova
23. 8. 1919. polaganje kobilice
26.10.1920. porinuće
14. 6. 1921. primopredaja vlasniku Navigazione Libera Triestina, Trieste
BRT: 5.441 t
NRT: 3.428 t
DWT: 8.615 t (prema drugim izvorima 8.510 t)
Dimenzije: 123,2 x 16,4 m
Gaz: 8,8 m
Maksimalna brzina 10,5 – 11,0 čv
1920. Recca
1937. prodan Italia S.A. di Nav., Genova
31. 8. 1941. Libertad – Victory S.S. Line
4. 12. 1943. torpediran i potopljen od U-129

Fiume

Porinuće 29. 3. 1911.
Izgrađen u travnju 1911.
Brodogradilište Richardson Duck, Thornaby
Novogradnja br. 617
Tip teretni brod
Vlasnik: Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Fiume
Zastava AUH
BRT: 3.693 t
Dimenzije: 100,9 x 14,7 m
Brzina: 8,5 čv
1920. SA di Navigazione Marittima Atlantica, Fiume
1922. Atlantica Trust Co.Ltd. Fiume
1924. Fiumana – Fiumana Societa di Navigazione (manager Atlantica Trust Co., Budapest), Fiume
1921. Sangigi – Scopinich & Manta, Genova
1934. Peninsulare Societa Italiana di Cabotaggio, Genova
1941. Ita. Vlada
10. 3. 1944. bombardiran i potopljen u luci Gruž

Prestolonaslednik Petar

Godina: 1926.
Brodogradilište: Lubecker Maschinenbau Gesellschaft, Lubeck
Novogradnja br. 226
Naručitelj: Brodarsko-akciono društvo Boka, Kotor
BRT: 654 t
Dimenzije: 47,8 x 7,8 m
1928. Calitea – SA Costiera, Fiume
1932. Fiume – Compagnia Adriatica di Navigazione SA, Venezia
1936. SA di Navigazione Adriatica, Venezia
24. 9. 1942. torpediran i potopljen 7 milja od Punta Sabbia (Rodos)

Anton Catela, jedan od preživjelih s Rome

Nakon objave naš autor dobio je više reakcija iz kojih izdvaja onu Klaudija Catele, čiji je djed Anton Catela, jedan od onih koji se spasio s broda Roma. Rođen je 4. siječnja 1921. godine, a prvog se puta ukrcao s 14 godina u Bršici na brodu za prijevoz ugljena.

Anton Catela, Roma

Završio je u Regia Marina, bio je ukrcan na jedrenjaku Amerigo Vespucci te na bojnom brodu Littorio. U mornaričkoj bazi bio je zapovjednik motornog čamca koji je na brodove prevozio visoke časnike kao što su admirali Angelo Iachino i Carlo Bergamin.

Nakon što je preživio potapanje Rome, uspio se vratiti iz Port Mahona kući i postati zapovjednik motorne splavi kojom je prevozio partizane, jednom čak do Rijeke. Nakon toga nastavio je ploviti na brodovima Jugolinije kao noštromo kuverte čak 25 godina da bi 1975. otišao u mirovinu. Jugolinija ga je poslala u Irak da njihove pomorce uči zanatu.