Piše: Denis Cekin Savretić

Tri stupnja manje, tako kaže sonar.

More je zahladilo 3 stupnja, barem površinski sloj.

Dočekao sam buru u produžecima, makar i nije bila neka bura.

I dalje mi je vruće.

Skupljam iglice na hridi blizu pozicije gdje očekujem ribu, jurim do spota, i samouvjereno krećem s pripremama.

Ješkam iglicu, puštam potpuno iracionalno dugi predvez niz kurenat, kačim olovo čuvar – i u tom trenu mi se praktički na 50 metara diže ogromna tuna.

Prvo sam umro od straha jer me iznenadila, a onda mi je palo na pamet da bi glupa živina mogla pokupiti moju iglu koja baš tu negdje pliva pod površinom.

U panici brzo namatam predvez, tuna još jednom iskače, ali srećom iglica sigurno dolazi u zonu gdje ju tuna valjda neće roknuti.

Držim je na par metara iza sebe i polako se odmičem u pliće, što dalje od tune.

Ponovno puštam iglicu, uzimam olovo čuvar u ruku, spuštam pogled do sonara i vidim zubaca i to velikog, točno ispod mene!

U naletu potpune neinteligencije, iste sekunde bacam 500 g teško olovo u more.

Ne znam jesam li zubaca pogodio točno u glavu, ili sam ga samo istraumatizirao svojim projektilom, ali je frajer nestao, a ja sam se osjećao baš glupo.

Gledam ima li koji galeb u blizini da se posvadim s njim. Nema.

Ništa, svadim se sam sa sobom.

Poljuljanog samopouzdanja, ali i dalje iracionalno uporan, krećem s dnevnom dozom neuspješnog panulanja.

I nije prošlo niti 30 minuta, kad ono ‘Bum’, udarac!

Kako? Zašto?

Eto ga sad, štap se piga, riba je gore!

Bam, kontra, napokon u tvrdo!

Nema riba baš neke šanse protiv mog Williamsona (ne samo da je 400g, nego je i ljubičast), pa je zubatac vrlo brzo u podmetaču.

U nedoumici sam – je li ovo trefer, ili grizu?

Glisiram po još jednu iglu, vraćam se i ponavljam priču, ali iz kontra smjera.

Nemam griz 30 minuta, već sam u briji da je trefer.

Ulazim u nezgodni zavoj i spuštam iglu niz pad i slijedi BUM!

A ono ništa…

Vadim iglu rastavljenu u komade, ali ovo je bar bio pravi griz.

Još jedna igla i dobivam malog zubatca.

Ne mogu vjerovati da riba grize, u deliriju sam.

Odlučujem da je dosta za danas, ne želim degradirati definitivno najuspješniji ribolov sezone, sutra sam tu u uru od griza.

Idem doma reći svojoj Jeli da nisam potpuni promašaj od čovjeka, i da sam nešto ulovio…