Nakon što je sporni Prijedlog Pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu postavljen na E-savjetovanje, na nagovor svih zainteresiranih pokrenuta je Peticija u kojoj je u vrlo kratkom vremenu sakupljeno gotovo 6000 glasova. Rezultati Peticije su poslani Ministarstvu ribarstva i Uredu predsjednika nakon čega je ministarstvo reagiralo tako da je na sudjelovanje u raspravi oko Prijedloga Pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu pozvalo dva predstavnika naše grupacije.

Tako smo na taj sastanak, u četvrtak, 24. srpnja u 11:00 sati ispred potpisnika Peticije došli Zlatko Goltnik iz Splita i ja, Boris Bulić iz Zadra.

Sastankom su predsjedali Ravnatelj Uprave za ribarstvo gospodin Ante Mišura i Državni tajnik gospodin Ivan Matijević, inače doktor veterinarske medicine koji se na mjestu državnog tajnika bavi Upravom za ribarstvo koja se fokusira na održivo upravljanje ribolovom, akvakulturom i provedbu Zajedničke ribarstvene politike EU.

Sastanak je počeo s predstavljanjem i konstatiranjem postojećih činjenica pri čemu je istaknuto da je na E-savjetovanju oboren rekord s 1189 komentara koje je Ministarstvo moralo uzeti u obzir.

Prezentaciju je vodila Načelnica sektora za upravljanje resursima, flotom i ribolovom gospođa Ivana Petrina

Naravno, bili su tu i gotovo svi predstavnici ostalih službi uključenih u problematiku, predstavnici zakonodavstva, inspektorata, raznih službi pri resornom ministarstvu, znanstvenici, predstavnici Laboratorija za ribarstvenu biologiju, predstavnici Svjetskog fonda za zaštitu prirode, WWF Adria World Wide Fund for Nature, predstavnici FB grupe Očuvanje sportsko-rekreacijskog ribolova na Jadranu, te predstavnici HSŠRM-a Tonči Luketa i Boris Babić.

Nažalost nije bilo predstavnika Sveučilište u Splitu koji su bili na godišnjem odmoru, a čiji bi glas svakako pomogao boljem razumijevanju.

Tako se krenulo u razmatranje po sistemu ‘stavka po stavka’ pri čemu je uz svaku točku pravilnika istaknuta problematika uz komentare s E-savjetovanja nakon čega je otvorena rasprava u kojoj je doslovno svatko od prisutnih mogao reći sve što je htio.

Naravno, u početku i nije sve išlo glatko jer je rasprava povremeno eskalirala tako da ju je bilo potrebno smirivati no sve je ipak ostalo u granicama pristojne konverzacije.

Ispočetka se nismo baš uspijevali razumjeti jer se stekao dojam da je suprotna strana tu da uvede regulativu kojom trenira strogoću dok smo mi tu bili zato da uspijemo ishoditi dopuštenje da uništimo more.

Srećom to je ‘neizvjesno stanje’ potrajalo samo prvih sat vremena nakon čega se atmosfera naglo promijenila.

Kad sam postavio pitanje tko je od prisutnih ribolovac, ispalo je da je samo na našoj strani stola ruke podiglo šest ljudi i na suprotnoj jedna osoba.

Nakon toga smo počeli isticati konkretne probleme koje je ovaj novi Pravilnik u izradi izbacio u prvi plan i cijeli se tok razgovora promijenio.

Bilo je tu puno detalja koje ta, nazovimo je ‘zakonska strana’ nije znala no isto tako puno toga ni mi nismo znali.

Tako je primjerice zakonska obaveza rezanja repova ulovljenih riba regulirana Zakonom o ribolovu, točnije člankom 33.1 što Pravilnik ne može promijeniti.

Zakon isto tako definira da mi jedini u Europi imamo tri kategorije ribolova, gospodarski, sportski i rekreacijski dok ostatak Europe poznaje samo dvije kategorije, gospodarski i sportskorekreativni.

Spajanjem sportskog i rekreacijskog ribolova u sportskoribolovnu cjelinu, pomoglo bi se klubovima i očuvanju ovog oblika ribolova na našem moru.

Ovako ispada, premda smo svi u istoj priči, da smo dva odvojena tabora čime smo i jedni i drugi, i oslabljeni i oštećeni.

Isto smo tako saznali da se Pravilnik mora dovršiti do donošenja novog Zakona koji ide iduće godine, a na koji ćemo i mi moći donekle utjecati.

Moći ćemo predložiti da neke mjere koje EU preporučuje i koje nisu obavezne, a koje su dio Zakona ne prihvatimo, premda se većina tih preporučenih mjera u kratkom vremenu pretvaraju u obavezu.

Ukratko, mi smo zagovarali formiranje no-take zona, odnosno zona trajne zaštite, lovostaja i određivanje minimalnih lovnih dužina, ali ne paušalnim procjenama već temeljem znanstvenog pristupa.

Istaknuli smo da ‘Metodološki izvještaj opisa provođenja anketiranja’ koji je uzet za formiranje mnogih stavki iz koje su se izvlačili zaključci usporedbe količine ulova nas i gospodarskih ribolovaca, zapravo nije i ne može biti relevantna studija jer i sam autor kaže:

– Važno je istaknuti da procjena ukupnog ulova u ribolovu, posebno u slučaju rekreacijskog i sportskog ribolova na moru u RH gdje nedostaju podaci, nosi sa sobom mnogo nepoznanica koje umanjuju reprezentativnost same procjene. Iz tog razloga, procijenjene ukupne količine mogu se smatrati tek informativnim.

Važno je naglasiti da smo uspjeli dio ključnih točaka proći i složiti se oko potrebe zaštite svih hrskavičnjača, hobotnice i kirnje kao jedinih prirodnih neprijatelja vatrenjače i plavog raka, a riješili smo i onaj nespretno definiran članak koji govori o elektromehaničkom ili hidrauličnom pogonu tako da je prema prijedlogu dopušteno koristiti multiplikatore i vitla do 800 W.

Također će se odraditi i korekcija obaveze prijave ulova koja bi se s predloženih 88 vrsta plus ostale vrste, trebala svesti na nešto umjereno, i to kroz mobilne aplikacije krajnje jednostavno.

Zaključak cijele priče je da putem maila dostavimo Ministarstvu naše konkretne prijedloge izmjene Pravilnika vezanih uz sporne detalje, jer više ne pričamo o prigovorima i primjedbama na Pravilnik već o konkretnim argumentiranim prijedlozima rješenja.

Tu su između ostaloga i prijedlozi minimalnih veličina, ograničenja kompletnog ulova i ulova pojedinih vrsta kao i njihovih veličina, ali i korekcije cijena ribolovnih dozvola kako bi naš idući sastanak bio produktivniji.

Naglasili smo da smo se spremni složiti se svim znanstveno utemeljenim obavezama, a što znači da ne pristajemo ni na kakve paušalne rezultate dobivene primjerice anonimnim anketama po društvenim mrežama već isključivo znanstvenim pristupom.

Tako primjerice, ako znanost dokaže da je neka vrsta u Jadranu ugrožena, odredit će se mjera privremenog ili trajnog lovostaja dok se vrsta ne oporavi, naravno, za sve ribolovce, i sportske, i gospodarske.

Važno je naglasiti i da smo odbili razgovarati o krivolovu jer to nije u nadleštvu ovog Ministarstva.

Samo smo jasno ukazali na problem i istakli nedovoljno prisustvo policijske kontrole i nadzora na moru te neučinkovitost inspekcijskih službi zbog čijeg smo se nedjelovanja dobrim dijelom zapravo i mi našli na tapetu.

Ovaj je sastanak bio vrlo konstruktivan i obećavajući.

Ministarstvo je pokazalo dobru volju za suradnjom uvažavajući s poštovanjem sve naše prijedloge pri čemu je dobar dio svega rečenoga, kako bi to Tolkien rekao, bilo ‘otvarač za oči’ mnogim prisutnima.

Zaključak cijele priče nakon nekih četiri sata analiziranja dijela stavki, jer je odmah bilo jasno da nećemo moći proći sve sporne članke, je da ćemo se u jesen sigurno ponovo naći u istom, a ja se nadam i u pojačanom sastavu tako da će se, ako ne sve sporne stavke, barem najveći dio riješiti kako bismo onda mogli na nekom eventualno proljetnom sastanku definirati i zaključiti cijelu priču oko ovog Pravilnika.