Ribari opet imaju lovostaj. Počeo je prije dva dana, a šira javnost za njega uglavnom ne zna. Na mnogim našim ribarnicama njegovo trajanje od mjesec dana slabo će se odraziti. Sadašnji lovostaj nije za malu plavu ribu i automatski nije u žarištu zanimanja. Tim je manje zanimljiv što ne obuhvaća čitavo ribolovno more. Ali nije beznačajan! Možda neće drastičnije pogoditi domaću maloprodaju ribe, ali će pogoditi ribare koji svoje ulove plasiraju na izvozno tržište. Dobro nam je znano, za vrijeme lovostaja male plave ribe svi brodovi plivaričari prisiljeni su na mirovanje, obuhvaćen je čitav hrvatski Jadran, ribarnice su poluprazne. Sada je drugačije, između ostaloga, i iz razloga što se koćarska lovina slabije prodaje nego plava riba.

Pravilnik o prostornom i vremenskom ograničenju obavljanja gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom – koćom u 2023. godini. propisuje lovostaj u razdoblju od 15. rujna do 14. listopada. Lovostaj se primjenjuje u ribolovnim zonama C, D i E. Većini čitatelja ova slova ništa ne znače. Osim profesionalnih ribara, za njih rijetki znaju. One obuhvaćaju značajan dio hrvatskog ribolovnog mora, unutarnjeg i vanjskog, uključujući područja najbogatija koćarskom lovinom.

Prigovori zbog cijena

Za ljude, potrošače i ribare, iz našeg kraja najzanimljivija je zona E. Najkraće, ona obuhvaća unutarnji sjeverni Jadran. Upravo područje u kojemu radi glavnina lokalne flote, a koja opskrbljuje naše ribarnice. Važno je, međutim, istaknuti da su od zabrane koćarenja izuzeta dva manja područja. U toj ribolovnoj zoni E koćarenje je dozvoljeno u sjevernom dijelu podzone E1, a to je Riječki zaljev, te u podzoni E2, što je u stvarnosti Kvarnerski zaljev.

To znači da će mnogi ovdašnji ribari raditi, te da će u ribarnicama biti svježe koćarske lovine. Ne samo ribe nego i ostalih morskih organizama koji se love koćom. Znači, bit će i škampi! I to često živih, jer će u kratkom vremenu dolaziti s lovišta do kupaca. Škampi koji se love na otvorenom moru srednjeg i južnog Jadrana, također su svježi, ali njima treba određeno vrijeme dok dođu do udaljene ribarnice.

Druga je tema koliko se škampi danas prodaju, tko ih kupuje. Kroz protekla dva mjeseca slabo sam posjećivao ribarnicu, velike vrućine naprosto su me odvraćale. Ali redovito sam bio informiran o stanju ponude i potražnje, nadasve o cijenama. Neki su se zgražali, pitali kome su riba i proizvodi mora uopće dostupni. Posebno su isticali škampe, uz komentar: »Tko je toliko bogat da ih kupuje.« Drugi su trezveno razmišljali, govoreći: »Dok ih netko kupuje imaju i cijenu!«

Toliko zasad o cijenama i prodaji ribe, tom temom nisam se namjeravao baviti u ovom tekstu. Glavna je tema lovostaj za koćarenje. Obradio sam detaljnije ribolovnu zonu E, najzanimljiviju ribarima i kupcima ribe s priobalja i otoka sjevernog Jadrana. Za hrvatsko ribarstvo u cjelini, ne samo za koćarski segment, puno su važnije zone C i D. U njima su glavna lovišta.

Kopno se ne vidi

Zona C obuhvaća vanjski srednji Jadran, a D vanjski južni Jadran. Tek bolji poznavatelji mora i navigacije imaju predodžbu tog velikog akvatorija. Jasno, i ribari koji u njemu provode veći dio godine. Mogao bih ovdje citirati točku iz Pravilnika o granicama u ribolovnom moru, ali ne vjerujem da bi bilo puno jasnije. Čitateljima je najvažnije pojasniti da se u zoni C nalaze najbogatija koćarska lovišta – Jabučka kotlina, te veliki akvatorij otoka Visa i Palagruže. U njoj uglavnom rade veliki brodovi, a od manjih eventualno neki lokalni. Kroz čitavu godinu tamo je prisutna grupa kvarnerskih koćara, iz Rijeke, Krka, Raba, Matulja… U matičnim lukama njih je moguće vidjeti ovih dana, ako nisu u škveru, te oko božićnih i novogodišnjih blagdana, kada stanovito vrijeme ne rade. Veći dio godine oni su na otvorenom moru, njihovi motori rijetko se gase, u najpogodniju kopnenu luku uplovljavaju svaka tri-četiri dana radi iskrcaja ulova i osnovne opskrbe. Daleko su njihova lovišta, tamo gdje se kopno uopće ne vidi!

Neki od njih neće mirovati ni u vrijeme lovostaja. Potražit će druga područja rada. Lovostajem su obuhvaćene tri ribolovne zone, u ostalima mogu povlačiti mrežu. Između ostalih, na raspolaganju im je čitav gospodarski pojas. U tom akvatoriju uglavnom rade talijanski brodovi, poneki od naših povremeno u njega zalaze, najčešće za lijepa vremena. Nastupom koćarskog lovostaja navike se mijenjaju. Barem za mjesec dana. U svakom trenutku moguće je danas provjeriti poziciju rada svakog većeg i velikog ribarskog broda. Od sveznajućeg interneta i AIS sustava ne mogu pobjeći. Neki pokušavaju, više talijanski nego naši brodovi, ali rijetki uspiju zavarati »svemirsko oko«. Pa sam tako lani u vrijeme lovostaja »otkrivao« radne pozicije naših koćara u gospodarskom pojasu. Nitko im to ne može zabraniti!

Dio ribara odlučuju se za nastavak rada i u razdoblju lovostaja, drugi odabiru mjesec dana mirovanja. Ljudi imaju različite računice. Onima koji se odluče za prestanak rada država isplaćuje naknadu za izgubljenu zaradu. Jasno, uz ispunjenje određenih uvjeta. Pravo na državnu potporu imaju ovlaštenici povlastice za ribarsko plovilo i članovi njegove posade. Potpora je jednokratna i bespovratna, namijenjena za privremenu obustavu ribolovne aktivnosti. Isplaćuje se na temelju preporuke Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja o višegodišnjem planu upravljanja za održivi pridneni ribolov u Jadranskom moru, te nacionalnog pravilnika na temelju kojeg je donesena odluka o lovostaju. Jedino su mi se ribari žalili da državnu isplatu moraju predugo čekati.

Najviše za izvoz

Glavnina ulova ostvarenog u zoni C, barem kada se radi o kvarnerskim koćarima, odlazi na izvozno tržište. Samo manji dio neki od njih plasiraju na domaće ribarnice. U tom dijelu osjetit će se smanjena ponuda koćarske lovine. Ali će je biti! Kolika nam je potrošnja, praktički se neće osjetiti. Izostati će tek neke vrste koje se ne love na sjevernom Jadranu, a povremeno ih ima u ponudi, na primjer, tabinje. To je zanemarivo, jer ih ionako rijetki kupuju. Možda se smanjenje donekle odrazi na cijene.