JEDNA OD ŠKARPINA ZA SVJETSKO SREBRO - Oscar Cervantes / Foto D. PIZENTIĆ
Prije 32 godine u San Teodoru na Sardiniji Talijan Renzo Mazzari osvojio je naslov svjetskog prvaka, a Italija je bila prva u ekipnom poretku. Sada je to ponovio Giacomo De Mola u Arbataxu zajedno sa svojim kolegama
povezane vijesti
RIJEKA Trideset i drugo Svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu je završeno. Podvodni ribolovci su tako ponovno nakon godinu dana stanke od velikog međunarodnog natjecanja, uzrokovanog pandemijom, imali priliku pokazati sve čari te zahtjevnost ovog predivnog sporta.
Italija je jedna od zemalja u kojoj podvodni ribolov ima težinu kroz povijest prepunu vrhunskih rezultata i legendarnih ribolovaca poput Renza Mazzarija i Riccarda Moltenija.
No, Talijani su čekali čak 20 godina da organiziraju veliko natjecanje u podvodnom ribolovu. Posljednji puta 2001. godine Arbatax je bio domaćin Euroafričkog prvenstva i tada je pobijedio domaći lovac Stefano Bellani, a Bellani je zajedno s De Silvestrijem i Antoninijem Italiji donio i ekipni naslov.
Svjetsko prvenstvo, posljednje koje su Talijani organizirali bilo je još davne 1989., isto na Sardiniji, ali ne u Arbataxu, već sjevernije, u San Teodoru. Tada je naslov prvaka svijeta osvojio Renzo Mazzari te se zajedno sa kolegama Moltenijem i Nicolom Riolom pobrinuo da i ekipni naslov ostane u Italiji. Proteklog vikenda, 32 godine kasnije, Giacomo De Mola ponovio je Mazzarijev uspjeh, a na putu do ekipnog naslova pomogli su Kristian Corrias i Dario Maccioni.
Dvije puške istovremeno
– San se ostvario, san koji sam sanjao od kada sam se kao mali počeo baviti podvodnim ribolovom i sada sam na podijumu. Kao mali sam pratio Mazzarija, Moltenija, Salvatorija, Marcha, Carbonella… Kad sam se vratio u luku s ribom drugog dana, znao sam da sam ja taj. Imao sam malu prednost od prvog dana, jedini koji me mogao ugroziti je bio Oscar Cervantes i zapravo smo se mi drugog dana međusobno natjecali. Kad sam vidio da imam više od ribe od njega, znao sam da sam uspio. Uspjeh je pomoglo što sam lovio s dvije puške istovremeno te sam mogao u jednom zaronu pucati dvije ribe, a tu sam tehniku prvi put koristio na državnom prvenstvu ove godine – rekao je svjetski prvak Giacomo De Mola. |
Pljesak
Podvodni ribolov, ali i natjecanja, doživjeli su velike promjene od tada do danas. Primjerice, na netom završenom natjecanju lovilo se do 60 metara dubine što prije 20, a kamoli prije 32 godine, nije bio slučaj. Danas u natjecanjima postoje i određene zabrane, smanjen je broj pojedinih vrsta koje se smiju uloviti, a posve je na natjecanjima zabranjen lov goleme kirnje od strane talijanske federacije FIPSAS. No, sve to nije umanjilo veličanstvenost svjetske smotre jer su ribolovci sa uloženim trudom, većim ili manjim brojem dana provedenih na pregledu terena oba dana, na vaganje donijeli ulove koji su mamili uzdahe i neprekidno »škljocanje« foto aparata ili pak mobilnih kamera. A Talijani doista znaju kako napraviti šou jer oba dana je u luci na predaji ulova bio veliki broj gledatelja koji su aplauzom i navijanjem dočekivali svakog ribolovca i ribolovku pa makar oni došli i s praznom žicom.
Prijenos uživo putem raznih platformi te brojne TV kamere među kojima je bila i ona najvažnija, nacionalne TV kuće RAI, dali su dodatnu težinu natjecanju, a podvodnim ribolovcima, organizatorima te svim volonterima pokazali da je podvodni ribolov također sport koji ima svoje mjesto među velikima.
Tajanstven sport
Trud, fizički napor te vještina koja je potrebna za zaroniti te uloviti ribu na bilo kojoj dubini je neusporediva s drugim sportovima i malo tko razumije zahtjevnost te opasnosti koje se kriju iza ovog prekrasnog sporta. No, veselje u trenutku kada ribolovac izroni s ribom na strijeli, ma iz koje god zemlje bio, ne može se mjeriti s ničime.
Uza sav sportski rivalitet koji vlada između natjecatelja, na kraju su svi oni prijatelji koji razmjenjuju iskustva i priče te se druže zajedno u sjajnoj atmosferi jer svjetska smotra je prilika za susrete sa onima koje se nije vidjelo dvije godine, u sadašnjem slučaju i tri, i svi jedva čekaju ovakva okupljanja ne samo zbog natjecanja i ribolova, već i zbog prijateljstva i druženja. Jedan od najboljih primjera je izbornik reprezentacije SAD-a Francisco Loffredi, koji se kao 17-godišnjak slikao s bivšim svjetskim prvakom sad izbornikom Španjolske Pepeom Viñom tijekom natjecanja u Brazilu, i tu je sliku donio u Arbatax gdje su napravili novi zajednički snimak 27 godina kasnije.
Nitko ne odbija fotografiranje, pa ma koliko umoran bio ili koliko god ribolovaca ili pak ljubitelja podvodnih ribolova došlo i pitalo, a takvih nije manjkalo jer svi žele fotografiju s novim sili bivšim svjetskim prvakom ili s natjecateljskim legendama.
Primjer prekrasnog zajedništva i prijateljstva je potez svjetske prvakinje Magdalene Sart Bonin, koja je rekla da njeno zlato nije samo njeno, već da pripada svim natjecateljicama koje sudjeluju u ovom zahtjevnom sportu, zajedno s muškarcima te ih je sve prilikom proglašenja pozvala na postolje kako bi sve bile nagrađene aplauzom.
Podvodni ribolov nije nogomet, ali to je jedna sasvim druga sportska dimenzija koja ima svojih čari, ljepote, posebnu vrstu tajnovitosti. Iako svi mogu naučiti zaroniti i uloviti ribu, vrhunski podvodni ribolovci imaju posebnu vezu s podmorjem i vještinu te su svojevrsni »šaptači ribama«.