Prilikom lignjolova se često pod svjetlo ferala digne i sva sila druge ribe poput bugava ili ušata, no cijelim tim mješovitim jatom najčešće dominiraju šaruni vidljivi kao duge zelenkasto sive sjenke. Ukoliko im se ponudi naješkana udica, prihvatiti će je bez puno oklijevanja, ali tek na rubu svjetla ili na dubini koja im garantira privatnost. U zoni jasnog svjetla na dubini do dva metra pokazuju izraziti oprez i oklijevanja…
povezane vijesti
Po pitanju ješke šarun nije izbirljiv. Progutati će gotovo sve što mu se ponudi, no ipak će mesnim obrocima dati prednost. Tako će najradije zagristi u svježu dagnju, trak od lignje ili mušuna, komad velikog crva, riblji file ili duži komadić bijelog kokošjeg mesa.
No pored klasičnih situacija u kojima šarun guta bez oklijevanja postoje situacije u kojima se ponaša poput najprepredenijeg brancina. Tada ribolov postaje stvar principa pri čemu je osnovni razlog nadmudrivanje i iznalaženje načina na koji se na viđeno može dobiti riba koja zapravo ne želi jesti.
Takve su situacije najočitije pod feralom. e tako da većina ribolovaca nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja u potpunosti odustaje od ovakvog ribolova.
Ipak, rješenje za tako bestrzajnu situaciju ipak postoji. Potrebno je koristiti sistem á volo, odnosno bez opterećenja. Poželjno je koristiti tanji fluorokarbon, po mogućnosti od 0,18 do 0,20 milimetara debljine na čijem se kraju nalazi samo jedna manja žičana udica širine luka do 12 milimetara.
Tako vezana udica se ješka sa cijelom dagnjom ili podužim trakom lignje pri čemu vrh udice mora viriti, dok ješka treba visiti kao da je nemarno naješkana. Budući da nema opterećenja, izbačena će udica polako tonuti i u potpunosti oponašati bezopasan i ukusan zalogaj.
Najlon pritom treba biti lagano opušten, bez straha od nepravovremene kontre. Naime, šarun će kada usisa ponuđenu ješku snažno pojuriti u okrilje mraka pri čemu u 99 posto slučajeva dolazi do samoubadanja nakon čega preostaje smo izvući ga na suho,a što ne bi trebao biti problem.
