I već sam prošao pola parangala, a da na udicama nisam našao nijednu ribu. Tek pred sam kraj sam osjetio kako nešto iz dubine pruža otpor. Pomislio sam, kako me je krenulo, da je sigurno u pitanju nešto bezvrijedne landovine. Ali kad je to stiglo blizu površine, srce je zaigralo malo drugačije…
povezane vijesti
Iz Kotora nam se javio Žarko Kraljević, ribolovac koji se ne boji bure, a što je more u jednom od posljednjih takvih ribolovnih pohoda nagradilo lijepim ulovom. Evo što nam je Žarko reko o tome:
– Iako to jutro i nije baš obećavalo nekakav ulov ipak sam odlučio isploviti. Bilo je dosta bure što je na moru uvijek problem. No srećom, uvijek se može naći neka zavjetrina, samo ako se može probiti do nje – priča nam Žarko.
– Tako sam isplovio, potražio i našao zavjetrinu na Platamunima, te uspješno bacio paranagal.
Inače sam parangal napravio sam. Za osnovu sam koristio crni konopac od 3 milimetra, a za prame najlon promjera 0,70 milimetara. Prame su na tom mom parangalu duge oko 1,5 metara, a udice su VMC broj 7 – nastavlja Žarko svoju priču.
– Udice sam naješkao srdelom i nešto malo s papalinom. Dubina na kojoj sam u svitanje bacio parangal je bila između 80 i 85 metara.
Sačekao sam neka dva, dva i pol sata te ga počeo polako dizati.
Na moju veliku žalost, prve udice nisu donijele ništa tako da sam bio poprilično razočaran.
I već sam prošao pola parangala, a da na udicama nisam našao nijednu ribu.
Tek pred sam kraj sam osjetio kako nešto iz dubine pruža otpor.
Pomislio sam, kako me je krenulo, da je sigurno u pitanju nešto bezvrijedne landovine.
Ali kad je to stiglo blizu površine, srce je zaigralo malo drugačije.
Veliki kokoti i kovač su lovina koja svakome razgali srce i izvuče osmjeh, bez obzira na napor i buru.
Tako je ispalo da se u zadnjih par udica ipak isplatilo i isploviti i malo pomučiti – ispričao nam je Žarko Kraljević.
