Sredinom studenoga prošle godine na ovom mjestu pisao sam o jedriličarskoj regati Vendèe Globe. Riječ je o najtežoj i najekstremnijoj svjetskoj regati. Natjecanju samaca u non stop plovidbi oko svijeta, bez zaustavljanja, pristajanja u luku i mogućnosti dobivanja bilo kakve pomoći za trajanja regate. Toliko je teška i iscrpljujuća da se održava svake četiri godine, od studenoga pa… Dok posljednji brod uplovi u luku iz koje se i startalo. Regata što će potrajati još dosta vremena, u kojoj su tek oni najbrži »presjekli« ciljnu vrpcu. Na prijelazu iz 2020. u 2021. godinu imala je svoje deveto izdanje.

Francuski grad Les Sables d’Olonne smješten u, za pomorce zlokobnom Biskajskom zaljevu, središte je kopnenih događanja. Iz njega se startalo, u njega se vraćaju oni koji su preživjeli sve izazove duge plovidbe. Startali su 8. studenoga, u nedjelju u 13.02 sati po lokalnom vremenu, odnosno 12-02 po Greenwichu. Otisnuli su se na plovidbu dugu oko 24.500 milja. Toliko prema proračunima, a koliko su uistinu preplovili posvjedočiti će svaki od njih osobno. Isplovilo je 33 sudionika na identičnim jedrilicama klase IMOCA 60 dužine 18,28 metara. Kada će se regata okončati i koliko će ih doploviti do cilja, u ovom je trenutku krajnje neizvjesno. Kada se prva jedrilica vezivala u luci Les Sables d’Olonne dvije posljednje plasirane bile su od cilja udaljene više od 6.000 milja.

Prvi, a nije pobjednik

Da, prvi brodovi doplovili su na odredište. Prije spominjanja imena najuspješnijih rekao bih da su svi pobjednici, svi koji su isplovili na izazovnu i krajnje zahtjevnu regatu. Nevažno je odmaraju li već nakon uloženih nadljudskih napora, plove li još prema cilju, ili su bili prisiljeni odustati. A, napuštali su regatu zbog problema s brodom, a ne vlastitih nemogućnosti. Nakon 80 dana 6 sati 15 minuta i 47 sekunda plovidbe, u srijedu 27. siječnja u večernjim satima, prvi se uz kopno vezao Francuz Charlie Dalin. Došao je prvi na cilj, ali nije pobjednik velike regate. Ima i toga, što je jedna od posebnosti ove regate. Trofej namijenjen najuspješnijemu našao se u rukama drugog Francuza, trijumfirao je Yannick Bestaven, a on je u cilj uplovio treći sa skoro osam sati zaostatka.

Upravo zbog takvih detalja ponovo pišem o tom ekstremnom natjecanju. Vendèe Globe nije obična sportska regata. Nikako! Niti su brodovi klasične natjecateljske jedrilice u kojima skipera vidimo za timunom, a posada ručno manipulira jedrima. Gdje bi jedriličar samac na takvu brodu u teškim uvjetima sve to mogao raditi?

Još u prvom dijelu regate, 1. prosinca, negdje oko rta Dobre nade, koju tisuću milja od kopna, jedan je sudionik doživio tešku havariju. Pri velikoj brzini udario ga je snažan val, od siline udara jedrilica se doslovno slomila. Pramčani dio propeo se pod pravim kutom prema krmenom. U trenu je potonula. Brodolomac je imao toliko vremena da obuče specijalno odijelo, uzme mobitel i uskoči u splav za spašavanje. Na obavijest o brodolomu trojica najbližih jedriličara skreću s rute i odlaze spašavati kolegu. Našao ga je Jean Le Cam nakon 16 sati. Organizatori su odmah odlučili da će po dolasku na cilj trojici jedriličara obračunati vrijeme provedeno u traganju i spašavanju. Taj obračun donio je Bestavenu prvo mjesto u konačnom poretku.

Bespomoćni na moru

Koliko su jedriličari bespomoćni na otvorenom i teškom moru, govori primjer Francuskinje Isabelle Joschke. Bila je visoko plasirana kada su je višestruki problemi s brodom primorali na odustajanje u južnom Atlantiku. Jedrilica je sposobna za plovidbu, ali ne za natjecanje. U dogovoru s logistikom na kopnu zaplovila je prema Brazilu. Pet, šest dana nakon odustajanja iz njezina stožera javili su da ima još 800 milja plovidbe do brazilskog kopna.

Druga jedriličarka jednog dana javlja kako je »sinoć imala nekoliko sati mirne plovidbe pa je odlučila, nakon više dana, pojesti nešto toplo«. Skuhala je večeru, sama sebi servirala i – udario je velik val. Večera se razletila po čitavom salonu, a ni jedriličarka nije ostala na nogama. Želja za jelom brzo je minula!