Morske »avanture«

Plavi svijet Branka Šuljića: Ljetna bura predugo puše

Branko Šuljić

Mnoge bura onemogućava u poslovanju, ili im ga otežava. Nadasve su pogođeni ribari. Nadajmo se, početak novog mraka dočekat će lijepo vrijeme. Važno je to za mnoge među nama, ne samo za ribare



Danima puše bura, i to jaka, ne posustaje, sve skupa neuobičajeno za ovaj dio godine. Tek se ponegdje u određenom dijelu dana malo primiri, pa nastavlja svom žestinom. Ne znam, možda je sada, kada čitate ovaj tekst, posve mirno..? U vrijeme njegova pisanja još je puhalo, bez izgleda da bi moglo prestati. Kako god okrenuli, nije dobro, problema ima na sve strane. Mediji redovito informiraju o problemima i poremećajima u prometu, djelatnici službe traganja i spašavanja na moru konstantno su angažirani, ribari su na vezu…


– Nemilosrdno dere, nikako da stane, danima nisam bio na moru, žali se prijatelj iz Novog Vinodolskog. Gdje će on na more u Velebitskom kanalu, tamo gdje je bura doma, gdje više puše nego svi ostali vjetrovi zajedno.


I gdje najjače puše, uz još neke lokalitete na Jadranu. Ukazuje on, međutim, na puno veći problem od njegova ribolova.




– Gledam ovdje mnoge turiste, doputovali su izdaleka, vozili više od tisuću kilometara, na prikolicama dovukli glisere i gumenjake, a još ih nisu stavili u more. Proći će im sedam dana, koliko ljudi u prosjeku ljetuju, moraju kući a plovilo nisu smočili. Tužno, vraćaju se nezadovoljni i razočarani, propalo je ljetovanje kakvo su željeli i zamišljali.


Morske »avanture«


Jasno, nisu tome krivi hrvatski domaćini, pred vremenskim nepogodama svi smo nemoćni. Ali tko može garantirati da neki od tih razočaranih sljedećeg proljeća neće kalkulirati koju destinaciju odabrati za ljetovanje, jer »na hrvatskom Jadranu stalno puše jak vjetar.« Malo će biti takvih, ali je shvatljivo da među tisućama turista ima svakakvih ljudi.


Jahta sjela na dno

 


Jednu ljetnu havariju moramo spomenuti, dogodila se na području naše Primorsko goranske županije. Ne spada u one, mogli bismo ih nazvati, učestale. Još jučer bila je najnovija, a danas – tko zna… U akvatoriju otoka Unije potonula je jahta dugačka 20 metara, plovila je pod talijanskom zastavom. Krmom je sjela na dno, iz mora joj izviruje pramčani dio. U trenutku potonuća na plovilu su se nalazile četiri osobe koje su neozlijeđene napustile brod. U standardnoj rečenici iz službenog priopćenja navodi se da će uzroke potonuća utvrditi istraga. Dan nakon havarije Lučka kapetanija Rijeka vlasniku je naredila trenutno vađenje potonulog broda, budući da se nalazi na plovnom putu. Kada i kako će se to obaviti, zasad nije znano.


Zanimljivo je spomenuti da je potopljena jahta građena od drva. I taj podatak mogao bi biti stanoviti putokaz za istragu. Teško je pretpostaviti da se radi o plovilu novije građe. Rijetko se danas grade takvi drveni brodovi. Uostalom, u izravnom javljanju s Unija na jednoj nacionalnoj televiziji spomenuta je starost broda. Nakon informacija o potonuću, to je bio prvi komentar što sam ga čuo: »sigurno neka starudija od broda«. Dodao je čovjek još nešto, ali to nije za objavljivanje.

O »avanturama« ljetnih moreplovaca, njihovim havarijama, brodolomima, nasukavanjima, dramatičnim potragama i spašavanjima kada ih vjetar odnese na suprotnu, najčešće nepristupačnu obalu, mediji ovog ljeta puno pišu, imaju materijala, nema potrebe ponavljati. Uzalud sva upozorenja i apeli, dok je ljeta, turizma i turista moreplovaca, bit će i takvih događanja. Samo, po bonaci znatno manje. Valjda će i ona konačno nastupiti i, što je još važnije – potrajati. Ne samo zbog turista i turizma!


Mnoge bura onemogućava u poslovanju, ili im ga otežava. Nadasve su pogođeni ribari. U petak je bio pun Mjesec – Užba. Ljudi koji prate ribarstvo znaju što to znači za lov male plave ribe. Nekoliko dana prije i poslije Užbe ona se ne lovi zbog svijetlih noći. Tko prati ribarske brodove i njihovo kretanje zapazio je da su proteklog tjedna ranije prestali raditi. Najčešći komentari bili su da se u ljetnim mjesecima slabije lovi, a gorivo je preskupo, pa se vlasnicima brodova ne isplati raditi. Neće biti… S druge strane jadranske obale, u Italiji sada traje lovostaj. Istodobno, kod naših prekomorskih susjeda u ljetnim mjesecima znatno je povećana potražnja za ribom. To je uvijek bila prilika za naše ribare, izvoz se povećavao, cijene su rasle.


Vezana flota


I onda, kada se može bolje zaraditi – na vez. Ne, nikako svojom voljom, nego prisilno. Bura je vezala ribarsku flotu, posebno na sjevernom Jadranu. Nije se moglo raditi! Mirovali su brodovi plivaričari i manji koćari. Vjerojatno i plovila što rade s malim alatima. Njih se ne može pratiti putem satelitskog nadzora. Nadajmo se, početak novog mraka dočekat će lijepo vrijeme… Važno je to za mnoge među nama, ne samo za ribare. Samo, najavljuju nam još jedan toplinski val. Kao da ih je bilo malo ovog ljeta. Pa će ga naslijediti nova bura… Tako se smjenjuju ovog ljeta.


More je hladnije

 


Posljednjih dana žale se i kupači – more je hladno! Ne treba čuditi, koliko puše, to je normalno. Na nekim kupalištima temperatura se značajno spustila. Sreća što nisu aktivni podmorski izvori, malo je padavina bilo ove godine. Osobno, osjećam da je more hladnije, ali to mi ne smeta. Bolje je sada nego prije mjesec dana. Tada sam imao osjećaj da se kupam u toploj vodi što teče iz bojlera!

U sličnim prigodama, poput ove bure, uobičajeno se komentira: to ne pamte ni najstariji! Traje predugo, slažu se i meteorolozi. Spadam u tu stariju generaciju i pamtim nešto slično. Godinu baš ne mogu precizno locirati, sigurno ih je prošlo tridesetak. Sredinom srpnja putovao sam na Pag. I tada je danima puhala bura, ovdje na riječkom području slabija, u Velebitskom kanalu prava zimska. Toliko jaka da je trajekt iz Prizne plovio na »rezervnoj relaciji«, umjesto za Žigljen, u Staru Novalju. Opasno ga je ljuljalo, more se pjenilo, dizali su se oblaci morske prašine.