Ljeto, s tisućama svakojakih plovila na moru, s tisućama kapetana i skipera, odnosno »kapetana« i »skipera«, redovito donosi ponavljanje istih tema. Samo se njihovi akteri mijenjaju! I jasno, brojke se ponešto razlikuju. Medijski prostor pun je informacija o prekršajima, nezgodama i havarijama na moru. Sudionici su najčešće nautičari, ljudi nevični moru koji ne poznaju njegove ćudi i nepredvidivost. Ne manjka toga ni ovog ljeta.

Za početak spominjem najsvježiji »biser« – sudar brodica kod Rovinja. Dogodio se prije sedam dana, u predvečerje. Moglo je ružno završiti, na sreću prošlo je bez težih posljedica. Ponovimo najvažnije u nekoliko rečenica. Na moru blizu Rovinja sudarili su se brodica i gliser, a od siline udara svi putnici iz glisera popadali su u more. Među njima bilo je i djece. Gliser se nastavio nekontrolirano kretati i zaustavio tek udarom u rivu, blizu benzinske postaje. »Brodolomce« s glisera pokupila je brodica što je sudjelovala u sudaru. Događaju je s obale svjedočilo mnogo ljudi. Hitne službe brzo su intervenirale, ozlijeđenih nije bilo, osim nešto zanemarivih ogrebotina i malo šoka. Na oba plovila bilo je ukrcano 11 osoba.

Neslužbene informacije govore da su plovila bila unajmljena i na njima članovi dviju obitelji, prijatelji. »Obje brodice koje su sudjelovale u sudaru hrvatske su zastave«, stoji u službenom priopćenju, ali se ne navodi tko je bio na njima, naši ili inozemni državljani. Za ovu priču nevažno, poanta je ista. Poželjeli se ljudi malo provozati morem, pa unajmili plovila. Dozvolu za upravljanje zacijelo imaju, bez nje se ne bi usudili tražiti plovilo. Jednako kao što neće otići u rent a car agenciju tražiti automobil bez vozačke dozvole. Vlasnik, ili djelatnik tvrtke za iznajmljivanje plovila, ne može im uskratiti uslugu. Drugo je pitanje, a to on na obali ne može provjeriti, koliko su vješti za timunom, kako se snalaze na moru. Očito, svakako i nikako…

Svatko je za timunom

Dodaj malo više gasa da gliser pojuri, da se izdigne, da uživamo… Pa još pogledamo malo oko sebe, da vidimo kako nas ljudi gledaju i reagiraju. Trenutak nepažnje i – sve je upropašteno. Ovog puta dobro je prošlo, malo neplaniranog kupanja usred ljeta, malo šoka i nešto veća materijalna šteta. Sve skupa imali su puno sreće! Ali nije moralo… Očevici na kopnu u šoku su gledali što se događa, taj gliser što je nekontrolirano jurio mogao je udariti petnaestak metara lijevo ili desno, ravno u benzinsku postaju, pročitao sam jedan od komentara na društvenim mrežama.

Godinama ponavljam istu konstataciju – u ljetnim mjesecima svakakvih je ljudi na moru za timunom plovila, nedoraslih glisiranju, upravljanju jedrilicom, većom brodicom, a da ne govorimo o jahtama. Pa se čudimo, pitamo gdje je kontrola na moru, zašto svatko radi što ga je volja. Uvijek, također, ponavljam isti odgovor – ima kontrole, ali je na moru nemoguće provesti sveobuhvatnu kontrolu. Djelatnici Pomorske policije i Lučke kapetanije ne mogu u svakom trenutku biti na svakom djeliću mora. Ne mogu ni na svakom kilometru kopnenih prometnica, gdje je ipak lakše provoditi kontrolu.

Hrvatsko more – teritorijalno i unutarnje vode – ima površinu od 31.067 četvornih kilometara. To je više od polovice kopnenog dijela zemlje, čija površina iznosi 56.594 četvorna kilometra. E sad, automobili se ne mogu kretati svakom dijelom kopnenog prostora, nego samo cestama, a njihova je ukupna duljina 26.550 kilometara. I jasno, ne može se policija svugdje nalaziti, na svakom raskrižju, opasnom zavoju, dijelovima na kojima se ne smije pretjecati, ili ravnom dijelu gdje je ograničena brzina kretanja. Što onda reći za more – ploviti se može gotovo svakim njegovim dijelom. Kako sve to kontrolirati, pa čak i dronovima što su kupljeni prije nekoliko godina za kontrolu ribolova, a za koje ne znamo koliko se uopće koriste.

Nemoguće je sve pokriti

Nadalje, obala nam je izuzetno razvijena, jedna je od najrazvijenijih na svijetu. Dužina naše obale je 5.835 kilometara. Imamo 1.246 otoka, otočića, hridi i grebena, a dužina njihove obale iznosi 4.398 kilometara. Naprosto je nemoguće sve pokriti, čak i da su sva plovila svih državnih službi po čitave dane na moru. Ponešto se ponekad kontrolira i iz zraka, ali što može napraviti izviđački avion ili helikopter kada uoči da netko glisira blizu obale, ili ima havariju na otvorenom moru. Uz to, za sve te kontrole troše se značajni novci, a nismo baš bogata država. U sjećanju mi je situacija kada sam u srpnju, usred dana, jednog lučkog kapetana zatekao u uredu. A, plovni put što je u njegovoj nadležnosti dosta je izazovan. »Moram štediti gorivo«, bilo je njegovo kratko objašnjenje.

Da su kontrole potrebne, svjedoči i nedavna koordinirana akcija pojačanog nadzora sigurnosti plovidbe naziva »Sigurna plovidba 2025«, što je provedena početkom kolovoza na području svih osam lučkih kapetanija, od Pule do Dubrovnika. To više nije novost, ali vrijedi ponoviti najvažnije brojke. U akciji je sudjelovalo 113 djelatnika lučkih kapetanija, koji su na 27 plovila preplovili 1.166 milja. Poseban naglasak u nadzoru je stavljen na kontrolu brzine plovidbe u nedozvoljenom području, iznajmljivanje plovila, kontrolu putničkih brodova u nacionalnoj plovidbi namijenjenih za jednodnevne izlete i višednevna krstarenja, te provjere valjanosti brodske administracije, posjedovanja svjedodžbi posade, poštivanje obveza prijave kroz sustav CIMIS.

Toga dana obavljeno je 355 inspekcijskih pregleda, pri čemu su utvrđene 133 povrede propisa, a temeljem kojih je izrečeno novčanih kazni u iznosu od 76.480 eura, dok je na mjestu počinjenja prekršaja naplaćeno 27.755 eura. Iz specificiranog prikaza posebno treba istaknuti da nije bilo članova posade pod utjecajem alkohola, te da je devet plovila zaustavljeno.

Tri spašavanja u jednom danu

Kada je riječ o sigurnosti plovidbe, a ona uvijek mora biti na prvom mjestu, Velebitski kanal poseban je izazov. Usred ljeta bura u trenu zapuše svom snagom, iznenađuje neoprezne nautičare i kupače. Nebrojeno puta čitali smo i slušali o dramatičnim akcijama spašavanja, kada su ljudi – profesionalci i obični građani, izlagali pogibelji vlastite živote da bi druge spašavali. Na portalu Morski.hr pročitao sam prije nekoliko dana informaciju o »spašavanju šestoro ljudi u jednom danu«, u tri odvojene akcije. Učinili su to Raul i Erik Čemeljić, te Kristijan Beriš. Svakodnevno su na moru i uz more, na jednoj hotelskoj plaži u Novom Vinodolskom oni iznajmljuju plovila i jet-ski, a bave se i vučom kupača. Spasili su najprije dvije žene nemoćne na supovima na vjetru i valovima, potom su po velikim valovima spašavali turiste na pedalini na kojoj je puknuo mehanizam za pokretanje. Za finale muškarac i žena pali su s jet-skija, što se potom nekontrolirano udaljavao.