Foto Arhiva/NL
Na prvo i treće mjesto na državnom prvenstvu plasirali su se članovi Marlere iz Ližnjana. Oni su mlađa generacija. Ližnjan je malo mjesto u blizini Pule, je li moguće da imaju dva vrhunska podvodna ribolovca.
povezane vijesti
Proteklog vikenda održano je Prvenstvo Hrvatske u podvodnom ribolovu. Dva dana lovilo se u akvatoriju otoka Paga, domaćin je bila Novalja, odnosno tamošnje Sportsko ribolovno društvo Luc. Neki od medija, uključujući i naš list, objavili su rezultate natjecanja, pa nam je znano ime novog prvaka i poredak iza njega. To je ono osnovno, faktografski. Sudeći prema informacijama što su proteklih dana pristizale iz Novalje, i iz krugova podvodnih ribolovaca, natjecanje je dobro organizirano, na način kako dolikuje državnom prvenstvu. Problem je bila velika vrućina, neki kažu – neizdrživa.
Trebao sam nazočiti, imao želju i – planirao otputovati u Novalju. Ali… meteorološki uvjeti su me pokolebali. Meteorolozi, i liječnici, stalno su upozoravali na toplinski val i opasnosti što od njega prijete. Na kraju sam ih poslušao i – odustao od putovanja. Malo su me prestrašili! To, međutim, ne znači da o prvenstvu ne mogu napisati nekoliko rečenica. Materijala za pisanje o podvodnom ribolovu nikad mi nije nedostajalo!
Čitajući listu rezultata, a oni su najvažniji na svakom sportskom natjecanju, lako sam zaključio da su ulovi bili skromni. Potvrdio mi je to u telefonskom razgovoru novi prvak Sandi Imbrišić.
– Lov je bio dubok, tako smo i teren pretraživali. U plitkome je bilo malo ribe, a bilo je i malo terena. Lovili smo između 30 i 42 metra. Na pregledu smo našli nešto ugora, malo šargi, koju škarpinu… Bilo je i fratara ali, kako se bližilo natjecanju, oni su nestajali. Luna se praznila. Ni ugore nismo nalazili na označenim pozicijama. Riba se dosta premještala. Nemaš puno pozicija, a jasno ti je da na svakoj nećeš naći ribu. Neobična je konfiguracija terena. Dobre pozicije daleko su od kraja. Za nešto više trebalo je i malo sreće!
Dvostruki reprezentativac
Sandi Imbrišić otkriva i s koliko je riba došao do svog prvog naslova državnog prvaka.
– Prvog dana imao sam pet ugora i pet riba, dvije tabinje, fratra, vranu i škarpinu. Drugi dan tri ugora, četiri škarpine, jedan šarag i jedna tabinja. Našli smo dublje izolirane pozicije sa škarpinama. U cjelini, na prvenstvu je ulovljeno dosta škarpina. Prvog dana bilo je i tabinja.
Pogled na listu plasmana na prvu je djelovao neobično, pa i iznenađujuće. Na prvo i treće mjesto plasirali su se članovi Marlere iz Ližnjana – Sandi Imbrišić i Sandi Peruško. Ne poznam ih, oni su mlađa generacija. Ali znam to, Ližnjan je malo mjesto u blizini Pule, da li je moguće da imaju dva vrhunska podvodna ribolovca. Da nisu, možda, iz Pule… Brzo sam dobio odgovor!
– Oni su Puležani, potvrđuje mi pulski prijatelj Aldo Kočevar, u mladosti i sam podvodni ribolovac. Aldo mi je pomogao u uspostavljaju kontakta s njima.
– Znam ih, stalno su u moru, samo tako mogli su napraviti dobar rezultat, zaključuje Aldo.
– Nisam baš svaki dan u moru, podvodni ribolov nije mi primarna preokupacija, ali ronim puno, kad god mogu. Od djetinjstva se bavim ribolovom, počeo sam s udičarenjem, bio juniorski i seniorski reprezentativac. Ronio sam i ranije, a ozbiljnije počeo u tridesetoj. Prvak sam postao s 38.
Mladih je malo
Najkvalitetniji rang hrvatskog podvodnog ribolova posljednjeg desetljeća slabo se pomlađuje. Naprotiv, prosjek godina onih najboljih sve je veći. Najprije sam vjerovao da su dvojica Istrijana mlađi. Dalje, drugoplasirani Petar Prkić iz Splita bliži se pedesetoj, Hvaranin Antonio Buratović ima 45. Oba su aktualni reprezentativci. Roberto Cafolla iz Rovinja bio je u reprezentaciji na svjetskom prvenstvu 1998. u Zadru. I Riječanin Dario Babić ima koju godinu. Svojedobno su velikani Daniel Gospić i Frane Zanki bili prvaci s 25 – 27 godina. Da se razumijemo, nikoga ne podcjenjujem, za onoga tko je dobar nitko ne može prigovoriti što je u vrhu. Ali… gdje su mladi. Tu je Bruno Žic iz Punta koji nastupa za Volosko. Da nije imao zdravstvenih problema možda bi već ove godine bio prvak. U Novalji je prvog dana bio najbolji, pa je morao odustati. Među one za koje se može reći da su perspektivni spada i Lošinjan Teo Grkinić, član Škarpine iz Nerezina. |
Ovim riječima malo me iznenadio, pretpostavljao sam da je mlađi, da predvodi novu, mladu generaciju hrvatskih podvodnih ribolovaca. Pa me dodatno iznenadio drugi Sandi, onaj s treće pozicije, samo je godinu mlađi. On je već bio i viceprvak.
– Gara je bila teška, nikad teža, bio je prvi komentar Sandija Peruška. Ribe u kraju nema, lovilo se daleko od obale, nije bilo izbora. Prilikom pripreme terena vidio sam malo ribe, to me zabrinjavalo. Najviše ugora i škarpina. Lovio sam na 39 – 40 metara. Drugi dan još slabije. Prvi dan svima je bio dosta bolji. Na kraju rezultat je ispao dobar.
Sami sebi učitelji
U rujnu, na Euro – afričkom prvenstvu u Tunisu, Imbrišić će debitirati u reprezentaciji, dok će Perušku to biti treći nastup. O tom natjecanju zasad je rano govoriti. Više nas je zanimalo kako su se našli u klubu iz Ližnjana. Znam, nije daleko od Pule, koja ima više ribolovnih udruga.
– Jednostavno, tamo smo se našli, dobra klapa, odgovara Peruško. Klub vode domaći ljudi, a mi natjecatelji uglavnom smo iz Pule. U početku nije nam bilo lako, dugo je trebalo dok su došli rezultati. Trebao nam je netko iskusan tko će nas voditi, a nije ga bilo. Krenuli smo od nule, sve smo morali sami svladavati.
Za kraj jedna molba. Sandi Peruško govori:
– Ako možete spomenite barkariole, i oni su zaslužni za naše rezultate.
Zašto ne, dobro znam kakva je uloga tih ljudi. U više navrata pozivan sam za barkariola na raznim natjecanjima, nikada nisam prihvatio. Ivan Košuta bio je barkariol Imbrišiću, a Peruška je pratio Aleksandar Pršo. Dva dana po pet sati, pod vrelim sunčanim nebom, oni su ustrajno pratili svoje ribolovce. Istodobno, sami su puno patili.
