Morska bolest je skupina nausea-sindroma koja nastaje djelovanjem vanjskih fizikalnih uzroka uzrokovanih periodičkim ubrzanjem i usporenjem čovječjeg tijela, ali isto tako samo odgovarajućim optičkim utiskom. To znači da do pojave kinetoze, stanja među kojima je i morska bolest, može doći kada se tijelo izloži gibanju ili vizualnoj simulaciji gibanja koja nije u skladu s uobičajenim gibanjem na koje je naš organizam naviknut.

Kada se osoba nalazi na mjestu suvozača ili putnika, bilo u automobilu, avionu ili brodu, osjetilni organi najčešće neće na vrijeme prepoznati signale koje organizam dobija ili će ti signali pak biti kontradiktorni – dok nam tijelo ‘govori’ da sjedimo, centar za ravnotežu nam ‘kaže’ da se krećemo. A ako se usto još nešto i čita tada dolazi do potpunog konflikta među našim senzorima koji se teško, a na kraju i nikako ne mogu ublažiti i iznivelirati.

Ne postoji osoba otporna na morsku bolest, već postoje samo manje ili više osjetljive osobe. Ukoliko stimuliranje i podražaj potraje dovoljno dugo, baš svatko može oboljeti.

Istina je da se na morsku bolest može navići, ali se ta navika odnosi zapravo samo na određeni podražaj. To u praksi znači da je dovoljno prijeći na drugi brod koji ima drukčiju oscilaciju i da će se svi simptomi unatoč svom samopouzdanju i čeličnoj volji vratiti kao da nikada nisu bili nadmašeni.

Jednako tako se stečena otpornost može izgubiti ukoliko podražaji izostanu na duže vrijeme, a u nekim slučajevima već nakon tri mjeseca što je posebno izraženo kod ljudi iz unutrašnjosti koji na more isplovljavaju periodično, najčešće samo ljeti, kada im se zbog morske bolesti sva strast i ljubav prema moru i ribolovu već u prvom isplovljavanju pretvara u mučenje.

Prvi simptomi ovog uistinu neugodnog stanja su bezvoljnost i nezainteresiranost, zijevanje i gubitak apetita i koncentracije. Ovi simptomi nakon nekog vremena mogu nestati, ali se isto tako mogu i razviti u punu kliničku sliku. Mirisi i okusi koji prije nisu smetali postaju nepodnošljivi, javlja se nelagoda pa i mučnina u želucu, u glavi raste pritisak i vrtoglavica, a svi zvukovi postaju iritantni. Slijedi znojenje, podrigivanje, pojačano lučenje sline, sve jača mučnina, hladan znoj i bljedilo. Na kraju nastupa i povraćanje koje često ne donosi olakšanje, a u ekstremnim slučajevima može doći i do nekontroliranog mokrenja i nekontrolirane velike nužde.

Osoba oboljela od težeg oblika morske bolesti je u pravilu dehidrirana, iracionalna, i potpuno nezainteresirana za sve što se oko nje događa, čak i kad su u pitanju krajnje kritične situacije tako da se od nje zapravo ni u čemu ne može očekivati bilo kakav pomoć.

Prva pomoć u slučaju morske bolesti se sastoji u tome da se oboljelog zaposli nekakvim lakšim poslom koji ga može zaokupiti. Ukoliko zna ploviti treba mu dati da upravlja brodicom čime će se smanjiti konfliktni podražaji, ili da se pak kreće palubom pogleda uprtog u horizont, u neku udaljenu, ali stabilnu točku. Čitanje, zatvaranje u prostor kabine ili potpalublja, kao i gledanje u valove u neposrednoj blizini broda mogu samo pogoršati stanje.

Katkad je promjena brzine ili smjera plovila dovoljna da se ublaže pa čak i izbjegnu simptomi.

Premda potpuni oporavak, za koji je zapravo najčešće potrebno iznenađujuće malo vremena, nastupa čim se uklone provocirajući podražaji, odnosno u trenutku kad se oboljeli vrati na kopno, postoje i slučajevi kada stanje mučnine i nestabilnosti traje i više dana nakon prekida podražaja, a što je svakako uvjetovano otpornošću organizma i dužinom trajanja podražaja koji su doveli do tog stanja.

Od lijekova za preveniranje morske bolesti se mogu koristiti sedativni antihistaminici poput popularnih Dramamina, no kod upotrebe ovakvih lijekova treba biti spreman i na sedativni učinak lijeka i omamljenost što na brodovima i nije uvijek najbolje rješenje.