Piše: Mateo ĐIDO

Jedva sam dočekao dan da navučem ljetno odijelo, postavim svega par kila olova i zaputim se u dubine.

Prognoza je obećavajuća, vrhunac plime oko 16 sati, lagani zapadnjak. Ma savršeno.

Dolaskom na poziciju oko Drvenika, uvjeti su malo teži nego očekivani, kurenat izuzetno jak, a valovi ipak malo veći od najavljenih.

Vrtio sam se po poziciji gdje sam nedavno ulovio lijepu barakudu, no ovaj put će trebati ipak malo dublje zaroniti pa se lagano krećem prema isturenom dijelu, stotinjak metara od obale.

Ugledam dobro poznate stijene u livadi posidonije.

Kratka priprema zarona jer uvjeti ne dopuštaju ništa više od toga.

Lagano kliznim prema dnu i vidim da me je kurenat već odmaknuo od željene pozicije, no prilagođavam se i što tiše se sakrivam iza ruba.

Prvi ‘pravi’ zaron ove godine.

Apnea nije na razini, al’ srce mi je lupalo jače nego inače.

Ne od straha, nego od gladi, želje da se ponovno spojim s morem i da mi nešto pokloni.

Par gugutanja i čekanje.

I nije joj dugo trebalo da se odazove.

Dobro poznati pokreti, snažno uvijanje tijela i hrabri prilazak da provjeri što se to usudilo ući u njezino carstvo.

Srce mi je zastalo na tren.

Vrijeme se usporilo. Svaka sekunda bila je kao minuta. Čekao sam.

Još jedan snažan zamah repom i taj savršeni trenutak kad se sve poklopi.

I pogodak kakav se sanja cijelu zimu.

C4 Gladius 115 još jednom kirurški precizan i pogodak točno gdje sam zamislio, po sredini ribe, malo ispod bočne linije, tako da nema straha od kidanja.

Istog se trenutka pokušala osloboditi uz par jakih trzaja, a onda je uslijedio rodeo.

Poznati zvuk podivljalog mulinela izaziva poseban adrenalin, a kod lice treba biti posebno oprezan jer, i kada je sve odrađeno kako treba, postoji mogućnost da će nešto puknuti i zakazati.

Srećom predvez je promijenjen dan prije i trebam samo biti strpljiv i pustit je da se izmori.

Iako je pogodak bio savršen i nije bilo potrebe osigurati ribu, kolega je bio bliže ribi, pa je pogodio da skrati borbu.

Kurenat nas je već odnio daleko od kraja pa je trebalo desetak minuta plivati nazad.

Konačno je primam sebi i slavlje može početi.

Za mene je to bio kraj ribolova za taj dan, no kako nisam bio sam, kolegi sam pravio društvo na zadnjoj pošti.

U posljednjem zaronu dana pogađam kapitalnog zubatca, no nažalost plitko, i to u predjelu repa tako da je otplivao.

No nije mi žao tog gubitka.

Nekako bi taj ulov bio previše za jedan dan, treba nešto ostaviti za sljedeći put.

Sad ljeto može početi.

A lica je završila na obiteljskom stolu kao carpaccio za predjelo i isfetana na gradelama, vrhunskog okusa kao i uvijek.