Desetog lipnja 1940. godine bilo je 675 trgovačkih brodova pod zastavom Italije od čega se 27 nalazilo u lukama SAD-a, uključujući i jedan tanker koji se nalazio u Portoriku. Prethodno je, krajem svibnja, Mussolini obavijestio admirala Domenica Cavagnarija o namjeri ulaska Italije u rat.

Dvadeset brodova preživjelo je rat te su vraćeni Italiji nakon rata, a 28 brodova, ako pribrojimo onima u SAD-u i brodove u Panami i Kostariki, posade su potopile ili oštetile 30. ožujka 1941. godine, te su bile nesposobne za plovidbu nakon naredbe atašea u Washingtonu, admirala Alberta Laisa, koji je kasnije proglašen »personom non grata«.

Amerikanci su potrošili više mjeseci da ih osposobe – često kao plutajuća skladišta na Pacifiku s obzirom na to da se uglavnom radilo o starim parobrodima.

U drugom dijelu napisa navodimo još neke brodove s pomorcima iz naših krajeva koji su internirani u Fort Missoula. Još jednom zahvaljujemo na popisu pomoraca i brodova s kojih su iskrcani Carrie Nowlen, direktorici razvoja i komunikacija Povijesnog muzeja u Fort Missouli.

“Belvedere”

Brod »Belvedere« od 6.889 tona nosivosti izgrađen je 1913. godine u Monfalconeu za Unione Austriaca di Navigazione S. A. iz Trsta (austrougarska zastava), a dizajniran je za prijevoz migranata i tereta između luka Jadrana i Amerika.

U Prvom svjetskom ratu brod je služio za smještaj brodograditelja arsenala u Puli. Od 1920. plovi u sklopu kompanije Cosulich Società Triestina di Navigazione iz Trsta kada je preuređen za prijevoz smrznutog mesa.

Već 1936. ponovno je preuređen brod za prijevoz generalnog tereta i – 12 putnika, a 1937. je prešao u flotu Italia S. A. di Navigazione iz Genove. Stigao je 7. lipnja 1941. u Philadelphiju te je zaplijenjen.

Sabotaža u strojarnici

Šesnaest članova posade je uhićeno i optuženo za sabotiranje broda, a šteta je bila oko milijun dolara. Proglašeni su krivima i osuđeni na tri godine zatvora. No, na intervenciju papinske delegacije prebačeni su u Fort Missoulu, a među njima su bili: Ferdinando Bassan rođen 20. travnja 1899. godine u Lovranu, drugi časnik palube; Ramiro (Ottaviano) Fonda, rođen 4. veljače 1887. u Malom Lošinju, prvi strojar; Alfredo Zanier, rođen 20. kolovoza 1895. u Momjanu, drugi strojar, te Antonio Lepco, rođen 17. siječnja 1907., treći palube iz Pule.

Brod je od 1941. plovio kao »Audacious« pod panamskom zastavom. Posljednju oceansku plovidbu obavio je u veljači 1944. u konvoju prevozeći trupe i opremu u Liverpool. Radilo se o konvoju oznake HX 2810 koji je isplovio 20. veljače 1944. iz New Yorka, a stigao je u Liverpool 9. ožujka.

Nakon iskrcaja tereta napravljeni su veliki otvori između brodskih skladišta, a eksploziv je postavljen na dnu skladišta. Nakon toga je parobrod upućen u Škotsku u očekivanju invazije, 6. lipnja isplovio je s oko dvije tisuće vojnika te je pod pratnjom doplovio pred normandijsku obalu oko ponoći.

Trupe su prebačene na manje brodice, civilna posada je ostala na brodu u očekivanju tegljača koji su trebali brod dovesti do pozicije za potapanje. Nakon tegljenja posada je iskrcana, a eksploziv aktiviran.

Potopljen je 8. lipnja 1944. na plaži Gooseberry No.1 u Normandiji, a naoružana straža je ostala na potopljenom brodu do 18. lipnja, dan prije nego je oluja uništila… Nakon nekoliko odbijanja, američki kongres dodijelio je status veterana Drugog svjetskog rata civilnoj posadi broda 19. siječnja 1988. godine.

“Brennero” i “Robilante”

Tanker »Brennero« u vlasništvu Talijanske kraljevske ratne mornarice, izgrađen je 1921. godine u Esercizi Bacini u Riva Trigoso. Od 1926. je u floti Società Nazionale Olii Minerali iz Milana, a od 1929. je u floti kompanije Garibaldi iz Genove.

Amerikanci su ga zaplijenili 30. ožujka 1941. godine u New Yorku te je nastavio ploviti kao »Gold Heels« pod panamskom zastavom. Od 1944. plovi kao »Carondelet«, a od 1946. opet kao »Gold Heels«.

Italiji je vraćen tek 1948. godine, a u rezalište je otišao 1954. godine. Samo jedan član posade završio je u Fort Missouli: Giuseppe Buri, rođen 29. ožujka 1911. u Puli.

Brod “Brennero”

Parobrod »Robilante« izgrađen je 1920. godine u brodogradilištu Furness SB Co. Ltd. u Haverton Hillu za Società di Navigazione Latina iz Napulja. Zanimljivo je da je porinut kao »War Project« (narudžba The Shipping Controller), a pogonile su ga dvije turbine.

Od 1924. plovi za S. A. Marittima Industriale Janua iz Genove, 1925. mijenja ime u »Ulisse« (Esercizio Navi S. A., Genova), da bi 1929. postao »Confidenza« (Corrado Società di Navigazione, Genova).

Zaplijenjen je 24. lipnja 1941. u luci Jacksoville, a u Fort Missouli završio je Giuseppe Zuppici, rođen 15. svibnja 1910. u Labinu. Brod je nastavio ploviti već u veljači 1942. za U. S. Maritime Corp., pod panamskom zastavom.

Vlasniku je vraćen 1948. godine, a od 1957. plovi kao »Parida« (Cia Armadora Victoria S. A., Panama). Plovio je do kolovoza 1959. godine kada je počelo njegovo rezanje u Moji, u Japanu.

“Ada O.2 i “Clara”

Parobrod na turbinu »Ada O.« zaplijenjen je 1. studenog 1941. godine u New Orleansu, a izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Fratelli Orlando & Co. u Livornu za Navigazione Alta Italia S. A. iz Genove.

Preuzela ga je američka War Shipping Administration, američka ratna agencija osnovana tijekom Drugog svjetskog rata čiji je glavni zadatak bio nabava i upravljanje civilnim brodovima potrebnim za ratne napore SAD-a, a 15. svibnja 1942. preimenovan je u »Hermis« i dat na upravljanje kompaniji Lykes Bros S. S. Co. Inc. iz New Orleansa.

Razbijen telegraf

Potopljen je u napadu torpedima njemačke podmornice »U-158« (zapovjednik Erwin Rostin) 7. lipnja 1942. u plovidbi iz New Orleansa za Arubu. Prema popisu, samo je jedan član posade iz naših krajeva interniran u Fort Missouli: Bruno Pozzecco, rođen 20. travnja 1910. u Umagu.

Parobrod »Clara« bio je blizanac parobroda »Alberta« o kome smo već pisali, a izgrađen u Monfalconeu 1922. godine za kompaniju Cosulich, Società Triestina di Navigazione iz Trsta. Od 1932. plovio je u floti Italia S. A. iz Trsta.

Interniran je u Savannahu te ga je US Maritime Corp. osposobio za plovidbu pod panamskom zastavom s imenom »Stone Street«. U Fort Missoulu završili su Giuseppe Chersevani, rođen 8. veljače 1899.; Giovanni Sponza rođen u Rovinju; Silvio Suttora rođen u Malom Lošinju; Michele Scopazzi rođen u Rapcu i Mario Ragusin rođen 16. travnja 1896. u Malom Lošinju, prvi palube. Torpediran je i potopljen 13. rujna 1942. dok je plovio u balastu u konvoju ON-127 iz Liverpoola za New York.

Drugačije ponašanje

Sasvim drugačije ponašali su se jugoslavenski pomorci početkom Drugog svjetskog rata koji su se našli u američkim lukama. U lukama Baltimore i New York znalo se naći i do deset brodova pod jugoslavenskom zastavom istovremeno.

Sabotirana glavna pumpa broda

Pomorci s broda »Boka« koji se našao u luci Beaumont u Teksasu odbili su ugroziti svoje živote za »privatnu kompaniju« u plovidbi za Glasgow. Iskrcani su i zamijenjeni američkom posadom.

Dio posade parobroda »Drava« koja je trebala isploviti iz Norfolka za Peru i Europu napustila je brod i zamijenjena američkim pomorcima. I dio posade parobroda »Federiko Glavić« dezertirao je u prvim sedmicama rata u Baltimoreu…