Prije 45 godina potonuo je brod "Dunav", stradala su sva 32 člana posade. U fortunalu orkanske snage ugasili su se životi vrijednih muževa, očeva i sinova
povezane vijesti
U znak sjećanja na stradanje 32 člana posade broda “Dunav” položen je vijenac na spomenik nestalim pomorcima u kostrenskoj lučici Podurinj, a nakon toga održana je komemoracija u Narodnoj čitaonici u Kostreni sv. Barbari.
Komemoraciju je organizirala Bratovština sv. Nikole iz Kostrene uz potporu Centra kulture Kostrena, a prezentirana je i diorama broda “Dunav” koja ima trodimenzionalni prikaz broda u plovidbi otvorenim morem, uz realistično okruženje i dinamiku kretanja, i kao takva ima značajnu edukativnu i interpretacijsku vrijednost pa će biti vrijedan sadržaj za izložbe i interpretacijske centre posvećene očuvanju pomorske baštine poput Kuće kostrenskih pomoraca.
Pakleni ocean
Pomorski kapetan Zvonimir Stipanović prisjećajući se tragičnog događaja prije 45 godina naglasio je da je potonuće broda “Dunav” 27. prosinca 1980. godine u vodama Tihog oceana najveća pomorska tragedija u našoj pomorskoj povijesti.
– Toga dana izgubljen je zadnji trag brodu “Dunav” s cijelom posadom od 32 člana. U fortunalu orkanske snage ugasili su se životi vrijednih muževa, očeva i sinova, svih struka koje su činile jednu cjelinu u upravljanju tim brodom.
Nikada nije točno utvrđeno, a nije ni moglo biti jer nema nikakvog zapisanog traga, potonuo je “Dunav” u najveći ponor Tihog oceana. Brod “Dunav” bio je u vlasništvu tadašnje Jugolinije, nakon ukrcaja raznog tereta u lukama istočne strane SAD-a, prešao je u Tihi ocean putem Panamskog kanala i nakon posljednje luke ticanja, Los Angelesa, 9. prosinca 1980. godine zaputio se preko Tihog oceana za luku odredišta, kineski Tsingtao.
U ovom slučaju za posadu i brod u Pakleni ocean, rekao je kapetan Stipanović.
Dodao je da su brod od trenutka kada se saznalo da se nalazi u nevremenu pomno pratile sve mjerodavne službe koje su za takve slučajeve pozvane.

– U stalnoj vezi, koju su omogućavali brodski radio-telegrafski uređaji, zapovjednik je mogao pored svoje prosudbe koristiti brojne primljene savjete. Međutim, orkanski vjetar i more čiji su valovi bili nemjerljivi po snazi, dubini i visini pretvorili su “Dunav” u svoju igračku koja se nije mogla oduprijeti toj razornoj snazi.
Tko god nije okusio okrutno more i vidio kako je ono nepredvidljivo, koju ima moć, kako se od vala do vala poigrava tom igračkom zvanom brod, ne zna kako je u datim okolnostima teško pronaći pravo rješenje kako se iz tog vražjeg vrtloga izvući, pogotovo kada otkažu svi pogonski strojevi. Kada ostanete na milost i nemilost majci prirodi, mali su izgledi da se izbavite iz toga pakla, naglasio je kapetan Stipanović.
Od Triglava do Skopja
Dodao je da su o ovoj tragediji pisali svi mediji u tadašnjoj Jugoslaviji, od Triglava do Skopja.

– Pratilo se i pisalo iz sata u sat na svim jezicima i pismima jer se s nevjericom pratila kob čitave posade, a bilo ih je 32. Nada i osjećaj, neizvjesnost i tuga smjenjivali su se u očekivanju vijesti i praćenju sudbine broda i posade.
Mnogi kapetani-pomorci jednostavno će reći: “Srce oluje-fortunala ne može se prepričati nego je treba doživjeti i preživjeti”, ispričao je kapetan Stipanović.
On je brojnim okupljenim pročitao biografije dvojice kostrenskih pomoraca koji su stradali tog 27. prosinca 1981. godine, zapovjednika kapetana Srećka Vukoše, rođenog u Kostreni sv. Barbari i mornara Tomislava Juretića, rođenog u Martinovom Selu.
Iako je komemoracija održana kako bi se obilježila 45. godišnjica tragedije broda “Dunav”, okupljeni su se sjetiili i tragedije tankera “Petar Zoranić” koja se dogodila prije 65 godina u Bosporu, 14. prosinca 1960. godine.

– Na putu iz Crnog mora grčki tanker “World Harmony”, u balastu ploveći kroz tjesnac u suprotnom smjeru, sudario se s brodom “Petar Zoranić”. U tom sudaru na zapovjedničkom mostu život su izgubili kapetan Ante Sablić i drugi časnik palube Andrija Grdaković, obojica iz Kostrene sv. Lucije.
Od brojnih eksplozija i u gorućem moru život je izgubio 21 član posade. Spasilo ih se ukupno 28 i dvije supruge članova posade, kazao je kapetan Stipanović.
Među spašenima bio je Srećko Đuranović koji se prisjetio svih strahota kojima je svjedočio toga kobnog dana.
Na kraju komemoracije kapetan Stipanović obiteljima pokojnika zaželio je mir Božji, a svim pomorcima, gdje god bili – mirno more.
Potonuće “Šabca”
Budući da će se uskoro navršiti 64. godišnjica potonuća broda “Šabac”, 7. siječnja 1962. godine, na komemoraciji je navedeno da je toga dana oko 23 sata britanski brod “Dorrington Court” naletio i udario s lijeve strane u skladište broj 1 broda “Šabac” koji je uslijed siline udara u roku od nekoliko minuta potonuo.
Nesreća se dogodila nekoliko milja od Dovera, od 33 člana posade petorica su spašena, a petorica su uslijed hipotermije i šoka preminula na brodovima spasiteljima. Među stradalima su bili upravitelj stroja Zvonimir Šušlić, a među nestalima prvi časnik stroja Stanko Smokvina, obojica iz Kostrene Sv. Lucije.