Posredstvom interneta – a bez njega danas naprosto ne možemo – zaplovio sam proteklih dana oceanskim prostranstvima. Tek radi odmaka od ove naše dosadne južine s obiljem kiše.

Kad će konačno zapuhati bura? Na našim prostorima traje zima, negdje drugdje sada je ljeto. A na tim, nama dalekim morima uvijek se nešto događa. Atraktivno, sigurno i nama zanimljivo.

Ljudi jedre preko oceana, svladavaju velika prostranstva, bore se s vjetrovima i valovima, uspijevaju ih nadvladati. U kratkom vremenu pristigle su tako dvije zanimljive informacije.

Postavljeni su novi rekordi oceanskog jedrenja. Vjerujem, mnoge zanimaju, bez obzira na to koliko prate jedriličarski sport. Jedan je postavljen u jedrenju oko svijeta, a dva na znatno kraćoj relaciji, »samo« preko Atlantskog oceana.

Francuski skiper Thomas Coville na trimaranu Sodebo Ultim 3 oplovio je svijet za 40 dana 10 sati 45 minuta i 50 sekundi, bez zaustavljanja i kopnenog pristajanja.

To je novi rekord u neprekidnom jedrenju oko globusa, a ostvaren je na regati Jules Verne Trophy. Kroz navedeno vrijeme preplovio je 28.315 milja prosječnom brzinom od 29,17 čvorova. Coville nije jedrio sam, s njim je bilo još šest članova posade, svi Francuzi.

Prijašnji rekord postavio je Francis Joyon, također Francuz, sa šesteročlanom posadom na katamaranu IDEC Sport, na posljednjem izdanju regate što je održano 2017. godine. Njihovo vrijeme bilo je 40 dana, 23 sata, 30 minuta i 30 sekundi.

Samo vjetar i posada

Regata Jules Verne Trophy jedri se od 1993. godine, u pravilu na kalendarskoj razmeđi, a startom sredinom prosinca i prolaskom kroz cilj u siječnju, a neki i u veljači.

Ideja za njeno pokretanje puno je starija, začeta je još 1985. Roman Julesa Vernea »Oko svijeta za osamdeset dana« inspirirao je pokretače regate, a početna zamisao bila je da se trofej dodijeli jedriličaru za obilazak globusa kraći od 80 dana neprekidnog jedrenja.

Pravila su definirana 1990. godine. Jedrilice nemaju ograničenja veličine i članova posade, pod uvjetom da se plovilo registrira kod organizatora i plati kotizaciju.

Brodovi moraju biti pokretani isključivo prirodnim silama vjetra i posade. Oplovljavanje se mora obaviti bez zaustavljanja i bez vanjske fizičke pomoći, a dopušteno je vođenje rute s obale u skladu s vremenskim uvjetima. Brodovi što se nađu na startu imaju status izazivača prethodnom pobjedniku, odnosno rekorderu.

Zanimljiva je ta organizacija u kojoj, stječem dojam, nema previše reda u provedbi samog natjecanja. Za razliku od nekih tradicionalnih i u svijetu popularnih jedriličarskih nadmetanja što imaju precizno definiran kalendar održavanja, Jules Verne Trophy ovisi o volji organizatora.

Prvo izdanje održano je 1993. godine. Oko svijeta ponovo se jedrilo sljedeće godine, pa potom 1997. Održano je ukupno 10 regata, prije ovogodišnje jedrilo se 2017.

Datum sljedeće nisam otkrio, ako je uopće određen? Regata ima jedinstvenu, na baš malu startno – ciljnu liniju što se proteže između dviju država – od svjetionika Creac’h na otoku Ouessant u Francuskoj, do svjetionika Lizard u Velikoj Britaniji.

Na ovogodišnjoj regati startalo je 16 brodova. Među skiperima bile su četiri žene. Posebna je zanimljivost što su startali svi dosadašnji pobjednici, njih deset.

Da, jedne godine na listu pobjednika upisana su dva skipera jednog broda – 1994. to su bili Peter Blake s Novog Zelanda i Englez Robin Knox-Johnston na katamaranu ENZA pod zastavom Novog Zelanda. Taj brod jedini je pobjednik Trofeja što nije plovio pod francuskom zastavom​​.

Veterani oceanskih regata

Najuspješniji sudionik je Francuz Bruno Peyron. Startao je šest puta i u tri navrata prvi uplovio u cilj. Bio je pobjednik prvog izdanja, 1993. godine s vremenom 79 dana 6 sati 15 minuta i 56 sekunda, na katamaranu Explorer.

Na listu pobjednika jednom se upisao i njegov brat Loick, 2012. godine. Bruno Peyron – prije nekoliko mjeseci navršio je 70 godina – istinski je velikan oceanskog jedrenja.

U njegovu je vlasništvu 39 oceanskih rekorda, od kojih osam u plovidbi oko svijeta. Također, apsolutni je svjetski rekorder po broju prijeđenih milja na oceanskim katamaranima.

Zapaženu biografiju ima i ovogodišnji pobjednik Trofeja Thomas Coville. U životnom kalendaru ima upisanih 58 godina i nije prvi put jedrio oko svijeta. Globus je oplovio devet puta, od čega pet puta sam.

Između ostaloga, sudjelovao je na najizazovnijoj, a moglo bi se reći i najbrutalnijoj regati samaca oko svijeta – Vendee Globe. Na njoj je šesti uplovio u cilj 2001. godine.

Jules Verne Trophy osvojio je u trećem izazovu. Uz apsolutni rekord, ostvario je rekordne brzine na pojedinim dionicama regate. Od starta do ekvatora on i posada plovili su prosječnom brzinom od 33,3 čvora.

Malo sporiji bili su na dionici do rta Leeuwin, na krajnjem jugozapadu Australije, gdje im je prosječna brzina plovidbe bila 32,1 čvor.

Sudjelovanje na regatama oko svijeta, pa i kraćim prekooceanskim jedrenjima, iziskuje dugotrajne i temeljite pripreme. To dobro znaju i tako se ponašaju svi skiperi i njihove posade.

Sjećam se razgovora s ukrajinskim skiperom koji je prije tridesetak godina sudjelovao na tadašnjoj Whitebread regati oko svijeta, što se jedrila u etapama od rujna do svibnja. Samo završni trening s posadom trajao im je šest mjeseci.

Uz sve to, oceani su nepredvidivi, neugodna iznenađenja uvijek vrebaju. Sudionici ovogodišnje Jules Verne regate imali su povoljne vjetrove, a u Južnom oceanu opasnost im je prijetila od mnoštva plutajućih ledenih santi.

Vodećem brodu Sodebo neočekivana prijetnja ukazala se u Atlantiku, oko 1.000 milja prije cilja. Približavala im se oluja Imogen, s vjetrom brzine 55 čvorova, a valovi su bili visoki i do 12 metara. Morali su brzo reagirati i detaljno sagledati kako sigurno i na vrijeme doploviti do cilja.

Dvoboj na Atlantiku

U sjeni rekordnog oplovljavanja svijeta ostala su dva rekorda ostvarena na ovogodišnjoj RORC transatlantskoj regati. Ona se jedrila sredinom siječnja od španjolskog otoka Lanzarote, jednog od kanarskih otoka, do karipskog otoka Antigue, a sudjelovalo je 21 plovilo.

U izazovima zimskog Atlantika dva tima uspjela su iskoristiti uvjete u svoju korist i postaviti rekordne rezultate. Monotrupni Blatic 111 Raven, dužine 34 metra, kojemu je skiper bio Damien Durchon, preplovio je 3.000 milja za 6 dana 22 sata 27 minuta i 47 sekundi.

U klasi višetrupnih jedrilica rekord je postavio Amerikanac Jason Caroll’s na trimaranu MOD70 Argo s vremenom 4 dana 23 sata 51 minuta i 15 sekundi. Samo 2 sata i 32 minuta nakon njih kroz cilj je prošao trimaran MOD70 Zoulou, pod francuskom zastavom.

Njegov je skiper bio Erik Maris. Od starta do cilja oni su imali dvoboj nadmetanje, praktički jedan pokraj drugoga. Izmjenjivali su se u vodstvu i povremeno jurili brže od 30 čvorova. Tek u finišu Amerikanac je stekao malu prednost.