Neće biti prijevremenog, travanjskog lovostaja za malu plavu ribu.

Barem ne zasad, ako se stanje sljedećih dana drastično ne promijeni. Lovostaj će biti u svibnju i trajat će čitav mjesec, kao i godinama dosad. Inicijativa dijela ribara za promjenu termina lovostaja, pokrenuta preko Hrvatske gospodarske komore, nije prihvaćena od većine. To proizlazi iz dopisa što je na adrese ribara došao iz Ministarstva poljoprivrede, odnosno njegove Uprave ribarstva.

U njemu se, između ostaloga, navodi: »…većina plovila autoriziranih za rad plivaricom srdelarom podržava zadržavanje privremene obustave u svibnju kao što je trenutno propisano Pravilnikom. Kako je privremena obustava planirana u svibnju 2020. godine znanstveno i stručno utemeljena s aspekta zaštite resursa, trenutni propis toga za sad nećemo mijenjati…« Ante Mišura, ravnatelj Uprave ribarstva, u nastavku navodi da će pratiti razvoj situacije i, ako zatreba, promptno reagirati.

Šteta veća od dobiti

Ribari s Kvarnera i iz Istre, od kojih je krenula inicijativa za prijevremeni lovostaj, jasno, nisu zadovoljni takvom odlukom, ali je poštuju i rade svake noći, kad se može. Uprava ribarstva poziva se na stavove većine, što je u redu, iako u izvanrednim okolnostima kakve su sada, treba gledati šire od samog ulova i plasmana ribe. Očito je, prijevremeni lovostaj ne prihvaćaju ribari koji ulove plasiraju na domaćem tržištu, u preradu ili na farme tuna. Kvarner i Istra izvozno su orijentirani, a talijansko tržište trenutno ne funkcionira. Nikome ne treba objašnjavati razliku otkupnih cijena u nas i u inozemstvu.

Sama ta činjenica bila bi, međutim, previše jednostavna. Ima toga još… Krajem svibnja počinje lov tuna, pa mnogima odgovara lovostaj za malu ribu, da bi se mogli prebaciti na drugi posao. Ali, u situaciji sveopće ugroze ni prerada nije sigurna. Jedan manji prerađivač iz Istre opravdano ukazuje na opasnost. Neka mu se jedan od djelatnika u pogonu zarazi, on mora zaustaviti kompletnu proizvodnju. Za koga loviti ako se to dogodi samo u jednom velikom proizvodnom pogonu. U konačnici šteta je puno veća od trenutne dobiti.

Zaštita ribara

U dopisu Uprave ribarstva vlasnicima ribarskih tvrtki, odnosno obrta, skreće se pažnja na obvezu pridržavanja odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom. Sve ono što svakodnevno slušamo, i što bismo svi morali poštovati, mora se primjenjivati i na ribarskom brodu. Svatko tko i malo poznaje ribarski posao, zna kako se na brodu radi. Na to upozorava Anton Tone Rudan iz Mošćeničke Drage, vlasnik broda Bigaj, ribar s više od 50 godina iskustva u plivaričarskom ribolovu. On je uzvratio dopisom Upravi ribarstva u kojemu navodi: »Niti jedan ribarski brod – plivaričar države Hrvatske ne zadovoljava mjere Stožera u dnevnom procesu rada – razmak na vanjskom dijelu broda 1 metar, razmak u unutarnjem dijelu broda 2 metra – pa stoga i to koristite kao razlog i mjeru opreza za hitnu zabranu ribolova. Mali plivaričari imaju posade od 6 – 7 članova, srednji 7 – 8 članova, a veći 8 -10 članova. Kroz dopis podsjećate i upozoravate na odgovornost odgovorne osobe na brodu (zapovjednik) i odgovorne osobe tvrtke na pridržavanje mjera Stožera. Ja tvrdim da je to neizvedivo! Zato podržavam hitnu obustavu rada plivaričara.« Usmeno još pojašnjava, za one koji ne poznaju proces rada, da su u pojedinim trenucima ribari »glavom uz glavu«. Kako će se oni zaštititi?