Jedna od vrsta koja je u ovo doba godine prisutnija u uzobalju je modrac. I dok ga jedni izbjegavaju zbog masnog mesa, drugi ga cijene upravo zbog toga s tim da je za sportskog ribolovca uvijek izazov.
povezane vijesti
Modrac (Spicara maena, Linnaeus 1758) pripada obitelji girovki-šiljki (Centracanhidae). Boje je olovnosmeđe ili smeđezelenkaste, koja prema trbuhu prelazi u sivosrebrnkastu ili žućkastosivu.
Na boku ima karakterističnu crnu kvadratnu mrlju. Iskričavo-plavkasto je ispjegan, a u doba parenja mužjaci se oblače u svadbeno ruho isprugano tirkiznima prugicama. Na gornjem dijelu tijela ima pet do šest nejasnih smeđastih pruga položenih od glave prema repu.
Premda spada u sitniju ribu, modrac može težiti i do 0,25 kilograma
Tijelo ove ribe je skladno građeno. Prsne peraje su nešto razvijenije od ostalih, a hrbat je malo povijen, što kod starijih riba ostavlja dojam grbavosti. Usta se kao i kod ostalih girovki mogu ispružiti. Mužjaci dosegnu 25, a ženke 21 centimetar duljine. Mogu težiti do 0,25 kilograma, no prosječna lovna težina je 0,08 kilograma.
Modrac voli tvrda, obrasla dna. Nalazimo ga na dubini od 10 do 50 metara u rijetkim i raspršenim jatima duž cijele naše obale, ali je najbrojniji oko vanjskih otoka, posebice oko Visa i rta Porera u Istri.
Bočate, unutarnje vode i kanale modrac izbjegava.
Mrijesti se tokom ljeta i prvog dijela jeseni kada traži mekše dno obraslo purićem. Zbog rovanja jamica po dnu, usta mu postaju blijeda i ostrugana. Ukoliko se za vrijeme mrijesta iz nekog razloga uplaši, napušta to područje za dulje vrijeme. Prehranu mu čine sitne životinje ali i biljke.
