Svako malo naši političari ponude medijima temu za naslovnice i višednevno pisanje. Putovanjem u Albaniju sada je to učinio predsjednik nam Zoran Milanović. Uopće me ne zanima je li to putovanje bilo privatno ili službeno, time se ne zamaram. Iznenadilo me nešto drugo vezano uz predsjednikovo putovanje. Objavljena je informacija da je putovao brodom HRM »Učka«.

Šturi spomen broda Učka otvara, međutim, nove spoznaje. Najprije, nije brod nego – jahta. Da je namijenjena nautičkom turizmu bila bi svrstana u megajahte. Ali, nije ni to najvažnije… Jahta »Učka« u stvarnosti je bivša Titova jahta »Podgorka«. U HRM nalazi se u sastavu odreda »rezidencijalnih brodova«. Na Podgorku sam zaboravio, kao i mnoštvo pripadnika starije generacije koji je pamte iz vremena bivše države. Prije desetak godina, ako ne i više, pročitao sam informaciju da je napuštena i zapuštena, da čeka rashodovanje. I sad odjednom, »rezidencijalni brod«, državni poglavar na njemu plovi u inozemstvo.

Djelo hrvatskih brodograditelja

Bivša Podgorka nije bilo kakav brod, bila je lijepa, pojam luksuza za ono vrijeme. Na njoj su plovile svjetski poznate osobe, mnogi državnici, ali i velikani iz svijeta filmskog stvaralaštva, što je čelniku ondašnje države posebno imponiralo. Zanimljivo, nitko ga nije prozivao za »sukob interesa«.

Jahta »Učka«, odnosno »Podgorka« nije novi brod, uskoro će navršiti šest desetljeća plovidbe, izgrađena je 1963. godine. Važno je istaknuti da je djelo hrvatskih brodograditelja. Motori i skupocjena oprema nisu bili domaće proizvodnje, kao što ne bi bili ni danas. »Podgorka« je izgrađena u Korčuli. Drveni trup od mahagonija, s aluminijskim rebrima i nadgrađem, samo je nekoliko centimetara kraći od 40 metara – 39,94. Širina je 6,80, a najveći gaz na krmenom dijelu 1,85 metara. U izvornoj verziji pokretala su je tri diesel motora Napier Deltic (britanska proizvodnja) svaki od 2.500 KS. Zbog nedovoljne širine broda tri propelera nisu idealno funkcionirali, pa je maksimalna brzina bila 32,4, a putna 23 čvora. Razlog tome zacijelo je i deplasman od 140/150 tona. Spremnik goriva ima kapacitet osam tona, a vode 1,5.

Podgorku je opsluživala posada od 15 članova, 2 oficira, 6 podoficira i 7 mornara. Uz njih, mogla je ukrcati 40 putnika.

Filmske zvijezde

Iako u sastavu JRM, Podgorka je imala stalni vez na Brijunima, a ne u nekoj od mornaričkih baza. Na slavnom otočju Tito je, u pravilu, dočekivao visoke goste. Pamtimo, u informativnim emisija na televiziji uvijek je udarna vijest bila dolazak inozemnih državnika, uz zaključnu rečenicu da se »na Brione dovezao jahtom ‘Podgorka’«. Jugoslavenski predsjednik Podgorku je koristio za kraća putovanja, ne dalje od sjevernog Jadrana. Najviše za prebacivanje iz Fažane na Brijune i obrnuto. Već za nekoliko sati plovidbe ukrcavao se na staru »Jadranku«. Adekvatno namjeni, »Podgorka« je bila luksuzno opremljena, a u prostranom salonu i danas se nalazi skupocjeni perzijski tepih s tisuću čvorova na četvornom centimetru. Kompletna dekoracija bila je ručno tkanje i svila, uz slike poznatog umjetnika Peđe Milosavljevića. Normalno, gostima nije smjelo biti vruće pa je brod imao instaliran klima uređaj visoke kvalitete i velikog kapaciteta.

Visoki komfor za goste i skromni za posadu, tako se mogla okarakterizirati Podgorka. Veliki salon, prostrana paluba za šetnju i uživanje u pogledu uz birana pića, te samo dvije dvokrevetne kabine smještene ispod salona – jedna za Tita, druga namijenjena gostu. Sofija Loren i Elizabeth Taylor nisu mogle istodobno boraviti na brodu. Ne znam bi li na to bile i pristale..? Posada je, istodobno, imala na raspolaganju osam kreveta, po četiri za oficire i mornare. Zato je glavnina posade na Brijunima spavala u čvrstim kopnenim objektima. Opsluživanju gostiju bila je namijenjena i mala kuhinja.

Bijeli trup

»Podgorka« je bila lijep brod, isto tako danas je i »Učka«. Kad je brod lijep takav ostaje zauvijek. Samo veliku zamjerku na njen današnji izgled imaju nostalgičari. Mogao bih se složiti s njima. Trup broda obojen je u bijelo. Neki kritičari odlaze tako daleko da su to okarakterizirali »unakazivanjem prelijepog broda«. Za čitavo vrijeme plovidbe u Jugoslaviji imala je prirodnu boju mahagonija, a drvo je bilo zaštićeno bezbojnim lakom.

Oprema iz davna vremena

Jahta “Učka” stacionirana je u Splitu, a koliko plovi i tko na njoj plovi nije mi znano. Temeljito je obnovljena, a danas je pokreću dva MTU motora od 1.800 KS s kojima postiže brzinu od 24 čvora. Ne znam kako bi se okončao Milanoviće vijaz da su, slučajno, ti motori otkazali na pučini, a sve je moguće. Valjda takav brod ima pomoćni motor? Na Podgorki za tu je namjenu služio Famos od 100 KS. Bila su instalirana i dva Končarova agregata.

Danas, u vrijeme kompjutera i satelitske navigacije smiješno djeluje ondašnja navigacijska i komunikacijska oprema. Na “Podgorki” je bilo instalirano: radar Decca 110, ŽK Anshutz Standard VI, radioteleprinterski uređaj RTU 100/M, teleprinter 100/M, radio primopredajnici R-609M i RUP 12M, radio telefon UKT-FM 66/17. Vjerojatno je imala klasični kompas i sekstant, to se podrazumijeva.