Da se velike lignje ne love samo kod nas, u našem moru, dokaz je i ovaj ulov Lidije Vukić koja nam se javila s dalekog sjevera, iz Norveške, točnije iz mjesta Klepp u neposrednoj blizini Stavangera, jednog od najljepših Skandinavskih gradova koji je u samom vrhu UNESCO-ve svjetske baštine i kojem živi već tri godine.

POSEBNA STRAST

Lidija je rođena Cetinjanka i aktivna članica Triatlon kluba X Herceg Novi, a što se nekako i nadovezuje na njen posao jer je Lidija fizioterapeut. No posao fizioterapeuta i aktivno bavljenje triatlonom je samo dio priče jer je Lidija izvrsna i u podvodnom ribolovu koji njena posebna strast.

– Premda živim i radim u Norveškoj i dalje sam članica Triatlon Kluba X Herceg Novi. Mi smo kao porodica i iako trenutno ne treniram stalno smo u kontaktu. Pauzirala sam malo triatlon i zbog povrede ramena, ali redovno trčim i istrčala sam puno polumaratona i 2 maratona ovamo u Norveškoj.

A podvodnim se ribolovom aktivno bavim nekih 10 godina. U Crnoj Gori sam ulovila podosta velike ribe. Zanimljiv je bio ulov zubaca od 8.6 kilograma, hobotnice od 8,5, a šarag je težio 1,3 kilograma… Lovila sam i sa štapom s obale velike orade redovno, a najveća mi je bila teška  4,5 kilograma. Bilo je tih ulova…  – priča nam Lidija.

NORVEŠKI REKORDI

– Ovdje ronim najčešće u regiji Rogaland, u okolini Stavangera. Ovaj akvatorij i nije tako bogat ribom, ali sam ja unatoč tome uspjela puškom uloviti, za ovaj predio, rekordni primjerak bakalara (Gadus morhua)teškog 5,3 kilograma i pollock-a (Pollachius pollachius) teškog 5 kilograma. Do sada sam imala svakakvih ulova i u principu, kad god zaronim, ne vraćam se praznih ruku. A prošle sam godine ulovila 2,7 kilograma teškog slettvara (Scophthalmus rhombus) i time prema ESRA (Europian Spearfishing Records Association) oborila svjetski rekord u muškoj i ženskoj konkurenciji za ovu vrstu. Imala sam ja na strijeli ranije i jednog od 3,2 kilograma, ali ga nisam prijavila jer tada nisam ni znala za tu listu rekorda – nastavlja Lidija svoju priču.

PRAVO PO SREDINI

– Ovoga sam puta odlučila okušati sreću na jednoj meni omiljenoj poziciji u okolini Flekkefjorda, malog gradića iz regije Agder. Tu je obala sasvim strma, praktički pod brdom. Ušla sam u more na jednom koliko-toliko pristupačnom djelu i polako se kretala duž obale.
Zaronila sam i u propadanju na nekih devet metara dubine ispred sebe sam uočila nešto bijelo, što mi je na prvi pogled najviše nalikovalo plastičnim kesama. Iznenadila sam se jer je tako nešto u Norveškom moru doslovno nemoguće vidjeti. More je bilo hladno, 7°C, a vidljivost loša, tek oko 4 – 5 metara tako da sam odlučila prići – priča Lidija.

– Kako sam se primicala tako se i ta bijela masa lagano odmicala no uspjela sam ih jasno vidjeti. Nisu to bile nikakve kese nego velike lignje. Odmah sam izronila kako bih se pripremila za kvalitetniji zaron.

U novom zaronu sve isto, opet ih vidim kako se i dalje konstantno i sve brže odmiču. Treba brzo nešto napraviti.

Teško je bilo procijeniti veličinu, ali u toj gužvi uspijevam odabrati jednu od većih i padam dijagonalno pravo prema njoj. Bez puno premišljanja odapinjem strijelu. Pogodak pravo po sredini!

Nisam je htjela rukom dirati nego sam izašla na neke stijene u neposrednoj blizini, nožem joj skratila joj muke i zakačila na bovu. Odmah sam se vratila pod površinu ne bih li možda dobila još koju no nažalost, liganja više nije bilo.

PUČINSKA LIGNJA

Ova moja, koju sam uspjela uloviti je bila teška 2,36 kilograma i preko svega duga 118 centimetara, što svakako prijavljujem na ESRA listu interesantnih i rekordnih ulova ostvarenih u Norveškoj – ispričala nam je Lidija.

Inače je lignja koju je Lidija ulovila samo nalik našoj lignji. Riječ je o pučinskoj lignji (Loligo forbesi, Steenstrup, 1857), atlantskoj vrsti koja vrlo rijetko posjećuje Mediteran i to uglavnom njegov najzapadniji dio, dok je prema nekim navodima njeno prisustvo sezonski zapaženo i na krajnjem jugu Jadrana.

Pučinska je lignja izgledom skoro identična našoj običnoj lignji. Najuočljivija je razlika vidljiva na lovnim krakovima koji su kod pučinske lignje upadljivo uži od krakova naše lignje.

Inače najduža službeno zabilježena pučinska lignja, mjerena kao i svi glavonošci samo preko plašta, bila je duga 90 centimetara, dok je Lidijina u toj dimenziji kraća za 25 centimetara, što naravno, nimalo ne umanjuje ovaj nesvakidašnji ribolovni pothvat.