D’Annunzio je bio moderan teretni motorni brod čija je matična luka bila Rijeka. Imao je relativno kratki plovidbeni vijek, a u potonuću je stradao veliki broj civilne posade iz naših krajeva.

Radi se o jednom brodu iz serije od jedanaest brodova klase »pjesnici« koji su projektirani za mirnodopsku plovidbu, te za prijevoz opskrbe u slučaju rata. Zbog toga je ta serija brodova imala manje dimenzije u odnosu na brodove najnovije konstrukcije, a silueta je tako koncipirana da bude što manje uočljiva.

Brodovi »Vincenzo Monti«, »Vittorio Alfieri«, »Ugo Foscolo«, »Gabriele D’Annunzio«, »Alessandro Manzoni«, »Nicolo Tommaseo«, »Giacomo Leopardi«, »Alfredo Oriani«, »Giovanni Pascoli«, »Vittorio Locchi« i »Giosue Borsi« su građeni u Rijeci i u Muggianu.

Bili su neuobičajeno čvrsti i dobrih maritimnih osobina uz brzinu od preko 14 čvorova, što nije bilo uobičajeno za trgovačke brodove građene u tom razdoblju.

Zračni napadi

Čim je isporučen, brod je odmah, 25. rujna 1942. u Rijeci rekviriran od strane Regia Marina, naoružan je topom od 120/45 mm i 5-7 protuavionskih mitraljeza Oerlikon od 20 mm. Bio je namijenjen opskrbi fronte u Libiji.

Prvo putovanje započeo je iz luke Brindisi u pratnji razarača »Folgore« i »Nicoloso Da Recco«, torpiljarki »Ardito« i »Clio«. Tijekom plovidbe ovaj se konvoj spojio s konvojem koji je isplovio iz Krfa, a koji su činili blizanac »Foscolo«, razarač »Lampo« i torpiljarka »Partenope«.

Iako je konvoj imao zračnu zaštitu, teško je napadnut od strane zrakoplova u noći s 13. na 14. listopada, ali su brodovi stigli na odredište bez ikakve štete 14. listopada.

D’Annunzio je s Krfa isplovio 4. studenog za Libiju, ali se morao skloniti u Pirej zbog jakih britanskih zračnih napada. Tamo je ostao punih deset dana, nakon čega je u nevremenu sigurno stigao u Tripoli. No, nakon iskrcaja, popodne, brod je teško oštećen, gotovo polupotopljen u zračnom napadu dok se nalazio na sidrištu libijske luke Tripoli.

Pun zatvorenika

Brod isplovljava iz luke Tripoli 15. siječnja 1943. godine, neposredno pred pad te luke u britanske ruke, u pratnji torpiljarke »Perseo«, dok se torpiljarka »Calliope« morala zbog visokih valova vratiti nakon samo 40 minuta plovidbe.

»D’Annunzio« je plovio za Trapani ili Palermo, na brodu je bilo oko 300 osoba od kojih stotinu zatvorenika, što antifašista, što političkih i običnih zatvorenika, iz zatvora u Tripoliju koje je trebalo prebaciti u Napoli.

Britanci su bili sigurni da će talijanski brodovi pokušati evakuirati sve što se moglo, pa su poslali sve raspoložive površinske, podvodne i zračne snage da ih presretnu i unište. Točno su znali jedine preostale rute kojima će ploviti.

Konvoj je ubrzo pronašao britanski izviđački zrakoplov i iz Malte je odmah isplovila Force Q, druga inačica Force K: lake krstarice H.M.S. Dido i H.M.S. Euryalus, te razarači H.M.S. Nubian, H.M.S. Kelvin i H.M.S. Javelin.

Teška paljba

Rano ujutro, u 3.19 sati, 16. siječnja, na 50 milja od otoka Lampedusa, »Perseo« je na četiri kilometra ugledala savezničke brodove; taj brod je već na radarskom naslonu imao talijanske brodove.

»Perseo« se odmah našao pod teškom paljbom, pokušao je izbjegavati granate i odgovoriti, ali je nekoliko puta pogođen uz velike ljudske gubitke. Dva razarača krenula su prema brodu »D’Annunzio« i otvorila vatru, ali odmah je pogođen iako se posada nastojala obraniti topom i mitraljezima.

»Perseo« je pokušao kontranapad, ispalio je sva torpeda koja je imao, a Britanci nisu niti primijetili ta torpeda (nema ih u borbenom izvješću). »Perseo« se morao povući prema sjeveru brzinom od 15 čvorova, na palubi je bjesnila vatra, krmeni topovi su bili izvan uporabe, posada ranjena ili mrtva.

»D’Annunzio« je već bio podrtina u plamenu, salvom od pet torpeda agoniju je prekinuo »H.M.S. Kelvin«. Pogodio je samo – jedan, a brod je potonuo u četiri sata ujutro. »H.M.S. Nubian« je spasio samo pet brodolomaca s motornog broda.

»Perseo« je stigao u Lampedusu oko osam ujutro, ali oštećenja nisu dopustila da opet isplovi u misiju spašavanja. Desetak dana kasnije jedna od splavi pristala je kod Zuare u Libiji, koja je već bila pod saveznicima, s dva preživjela. Još su se spasila tri člana posade.

»D’Annunzio«

Godina: 1942.
IMO: 5615188
Brodogradilište: Cantieri Navali del Quarnaro, Fiume
Novogradnja br.: 221
Vlasnik: S.A. di Navigazione Tirrenia, Napoli
Matična luka: Rijeka
Kobilica: 31. 7. 1940.
Porinuće: 18. 12. 1941.
BRT: 4537 t
Dimenzije: 111,3 (107,9) x 15,2 m
Brzina: 14,5
Sudbina: 16. 1. 1943. granatiran i potopljen oko 60 milja južno od Lampeduse

Sudbina ostalih brodova iz serije

– »Giovanni Pascoli«, izgrađen 1944. u Muggiano, preživio je rat; 1949. mijenja ime u »Djebel-Nador«; 1951. »Vridi«; 1965. »Ventkimolos«; 1967. »Evridis«; 31. 12. 1968. nasukao se u plovidbi Split-Djibouti.

– »Vincenzo Monti«, izgrađen 1942. u Muggiano, 22. 3. 1943. potopljen 18 milja istočno od Bizerte u plovidbi Napoli-Bizerta.

– »Vittorio Alfieri«, izgrađen 1943. u Rijeci, 29. 7. 1943. napadnut, 30. 7. 1943. potonuo devet milja južno od Punta Licosa u plovidbi Messina-Napoli.

– »Ugo Foscolo«, izgrađen 1942. u Rijeci, 13. 12. 1942. potopljen u plovidbi Napoli-Tripoli.

– »Alesandro Manzoni«, izgrađen 1942. u Rijeci, 22. 3. 1943. potopljen kod otoka Capri u plovidbi Bizerta-Napoli.

– »Nicolo Tommaseo«, izgrađen 1943. u Rijeci, 16. 5. 1943. torpediran, 26. 7. 1943. potonuo u Cataniji, izrezan poslije rata u Trstu.

– »Giacomo Leopardi«, izgrađen 1943. u Rijeci; od 1943. plovi pod imenom »Leda«; 2. 2. 1944. potopljen kod grčkog Amorgosa.

– »Alfredo Oriani«, izgrađen 1942. u Muggiano;1948. mijenja ime u »Cagliari«; 1977. »Lucky«; 1979. »Cristobal«; u kolovozu1979. završava u rezalištu Vado Ligure.

– »Giosue Borsi«, izgrađen 1946. u Muggiano; 1977. mijenja ime u »Dawn«; 1978. »Chrisbal«; u rujnu 1979. završava u rezalištu Vado Ligure.

– »Vittorio Locchi«, izgrađen 1944. u Rijeci; 1944. mijenja ime u »Kuckuc« (preuzela ga njemačka ratna mornarica i opremila kao minopolagač), 5. 11. 1944. potopljen, pa izvađen; 24. 2. 1945. ponovno potopljen; 20. 6. 1949. izvađen; 30. 10. 1951. mijenja ime u »Učka« (Jugolinija), 1968. Lošinjska plovidba; 6. 1. 1978. nasukan u Tripoliju, pa odsukan, te je otplovio u Mali Lošinj; 12. 3. 1978. završava u rezalištu Split.

Brod Vittorio Locchi zadnju je plovidbu imao pod imenom Učka

Žrtve iz naših krajeva među civilnom posadom broda »Gabriele d’Annunzio«

Matteo Bacchia (pok. Nicola), drugi kuhar, rođen u Kršanu
Tommaso Barcovich (pok. Lodovico), prvi kuhar, rođen u Mošćeničkoj Dragi
Ferdinando Blasich (pok. Andrea), vođa palube, rođen u Lovranu
Carlo Braiuca ili Braiuta (pok. Giovanni), mornar, rođen u Plominu
Renato Cecchi, upravitelj stroja, rođen u Lovranu
Andrea Chersi (pok. Anndrea), mladić palube, rođen u Cresu
Antonio Cossi (Giovanni), rođen u Labinu
Mario Cossi (Marco), mladić palube, rođen u Labinu
Giovanni Craizar (Nicolo), ložač, rođen u Boljunu
Giovanni Craizar (Simeone), tesar, rođen u Lovranu
Giovanni Crulcich, drugi strojar, rođen u Rijeci
Alessandro Delchiaro, prvi strojar, rođen u Rijeci
Antonio Gedrisco (Giuseppe), mladić kuhinje, rođen u Lovranu
Albino Ghersovich (Antonio), konobar), rođen u Mošćeničkoj Dragi
Guido Grava, mornar, rođen u Rijeci (prema našim podacima rođen u Trevisu)
Matteo Hlanuda (Matteo), konobar, rođen u Lovranu
Gabriele Hreglia (pok. Francesco), pekar, rođen u Mošćeničkoj Dragi
Rodolfo Mandich (Francesco), mornar, rođen u Rijeci (nema tog imena u službenim podacima)
Mario Micaucic (pok. Giovanni), mornar, rođen u Šušnjevici
Vincenzo Nardo (pok. Giovanni), zapovjednik, rođen u Puli (po našim podacima rođen u Chioggi)
Francesco Nitsch (pok. Angelo), prvi električar, rođen u Rijeci
Mario Stancich (Giovanni), ugljenar, rođen na Brijunu
Giuseppe Tomsich, prvi palube, rođen u Rijeci (nema tog imena u službenim podacima)
Amedeo Uratorin (pok. Edoardo), mehaničar, rođen u Rijeci

Izvori

* Ministero della difesa, Banca dati dei caduti e dispersi 2. guerra mondiale * Rodger B. Haworth: The Miramar Ship Index * G. Giulietti: Albo d’oro della marina mercantile italiana (1800-1953) * L. Colombo: Con la pelle appesa a un chiodo