Dok se sitnije vrste mogu sakupiti u plićacima, moruzgvin rak samac i samac europski se pojavljuju najčešće kao slučajan ulov u kočama i pridnenim mrežama stajaćicama. Najviše se koriste kao ješka za oboritu bijelu ribu, no rado ih jedu i sve ostale vrste, pri čemu su ribe iz obitelji usnača i vučica na njih posebno pohlepni.
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
Obitelj rakova samaca (Diogenidae) u Jadranskom moru broji pet međusobno vrlo sličnih vrsta – kućar (Clibanarius erythropus, Latreille, 1818), moruzgvin rak samac (Dardanus arrosor, Herbst, 1796), kosmati samac (Dardanus calidus, Risso, 1827), diogenov samac (Diogenes pugilator, Roux, 1829) te okati rak samac (Paguristes eremita, Linnaeus, 1758). Glavna odlika su im karakteristične čekinjaste izrasline na kliještima i mekan zadak koji skrivaju u napuštenim ljušturama morskih puževa. Vrlo slična obitelji rakova samaca je i obitelj rakova samotanaca (Paguridae) predstavljena s 13 vrsta, a koji također nastanjuju napuštene ljušture puževa.
I dok su sve vrste iz obitelji samaca izvrsna ješka, među rakovima samotancima tek najveće vrste poput uglatog raka pustinjaka (Pagurus excavatus, Herbst, 1791) i samca europskog (Pagurus prideaux, Leach, 1815) donose dobre ulove.
Da bi bili upotrebljivi kao ješka, treba im razbiti kućicu. Mogu se ješkati cijeli, s donje strane od sredine prema zatku, ili im se može ješkati samo zadak. Ako su sitniji, tada ih se može ješkati više na istu udicu, s tim da se tada udicom probijaju samo po sredini zatka. Živi su neusporedivo kvalitetniji od uginulih, tako da ih je najpraktičnije razbiti neposredno pored ribolov. Izvađeni iz kućice, a neozlijeđeni, mogu u hladnjaku preživjeti jedan do najviše dva dana.
Najcjenjeniji su moruzgvin rak samac i samac europski koji narastu do 80 milimetara u dužinu.
Dok se sitnije vrste mogu sakupiti u plićacima, ove se dvije vrste pojavljuju najčešće kao slučajan ulov u kočama i pridnenim mrežama stajaćicama.
Najviše se koriste kao ješka za oboritu bijelu ribu, no rado ih jedu i sve ostale vrste, pri čemu su ribe iz obitelji usnača i vučica na njih posebno pohlepni.
