U zimskom je ribolovu pravi izbor udica od ključne važnosti.

Veličina udica bi trebala biti primjerena ne veličini ribe, već količini njene neodlučnosti. Ako pretpostavimo da su nam lovina fratri težine oko 400 do 500 grama tada bi udice trebale biti širine luka ne veće od 10 milimetara. Prednost treba dati žičanim udicama manjeg presjeka koje se lako mogu uklopiti i sakriti u naborima ješke. Ješka je naravno stvar izbora no svježa je dagnja u ovom periodu više nego izvrstan izbor. Naravno, zbog sluzavosti i smanjenja rizika od promašaja, treba je armirati silikonskim koncem, ali ne previše kako bismo omogućili da oko sebe širi što intenzivniju mirisnu i okusnu poruku.

Tako formiran predvez je potrebno spustiti na dno, pri čemu se osnova ostavlja lagano opuštenom. Nema straha od promašene detekcije jer ćemo sa ovako položenim priborom riblji potez detektirati upravo u trenutku kada kontra bude potrebna. Pretjerano zategnut sistem samo pojačava riblje nepovjerenje, a nama daje lažnu sigurnost sugerirajući prerano kontriranje.

Ukoliko se odlučimo na polaganje više pribora tada je potrebno koristiti samo jednu udicu po štapu. Naravno ovakav pristup pretpostavlja ostavljanje štapova u nosačima. I ovdje kao u prethodnom slučaju struna mora biti opuštena, bez obzira lovili sa obale ili iz barke. Najprimjerenije je otežanje preko klizne olovnice kojoj je graničnik zogulin. Predvez ne smije biti kratak, tako da duljina zavisi samo od spretnosti i načina same montaže. Ipak ne bi trebalo ići preko metra duljine. Fluorokarbon je neophodna stavka. Udice bi trebale biti jednako nevidljive, s tim da mogu biti znatno bogatije i čupavije naješkane. Ovakav način zapravo omogućuje ribi nesmetano odvlačenje ponuđene ješke u zonu sigurnosti što povećava šanse za kvalitetno kačenje.

Bez obzira za koji se pristup odlučili, dajte ribi koja je voljna uzeti vašu ješku dovoljno vremena i prostora. Obuzdajte nagone i kontrirajte kad kontra bude imala smisla pa uspjeh neće izostati.