Udice kojima se opremaju varalice mogu biti jednokuke, dvokuke i trokuke. Jednokuke se udice najčešće koriste na silikoncima, bilo u jig verziji bilo ‘prazne’, neotežane, te kod metalnih varalica namijenjenih shore jiggingu. U posljednje su vrijeme vrlo popularne montaže s jednokukim In line udicama kod kojih je ušica udice u ravnini s lukom udice. Takve ‘linijske’ udice su pogodne za montaže na tvrdim varalicama kod lova na plitkim terenima na kojima lako može doći do zadjeva, a koji se uz ove udice dosta dobro izbjegavaju.

Također se koriste i kao assist hook udice kod težih jig varalica u shore jiggingu, vezane na kevlarski konopčić postavljen na prvi spojni prsten.

Dvokuke se udice uglavnom postavljaju s donje, trbušne strane varalice gdje u povlačenju zauzimaju položaj u kojem su oba vrha okrenuta prema dolje, čime se šanse za kačenjem donekle povećavaju.

Osim toga, kod varalica koje imaju ‘nervozniju’ akciju, trokuka udica montirana s trbušne strane, zbog položaja koji tijekom povlačenja zauzima, s dvije se udice naslanja na tijelo varalice, a što za posljedicu može imati guljenje boje.

Trokuke se udice postavljaju prvenstveno na sam kraj varalice, na njen repni dio, ali i na sva ostala za udice predviđena mjesta što je redovan slučaj s većinom wobblera i ostalih sličnih tvrdih varalica.

Broj i veličina udica su uglavnom tvornički određeni, s tim da je ribolovcu ipak ostavljena mogućnost promjene prema vlastitim željama. No bez obzira koje udice postavljali na varalicu, važno je da joj se ne poremeti akcija, a što se postavljanjem udice neadekvatne težine i veličine lako može dogoditi. U tom su segmentu posebno osjetljive površinske varalice koje u stanju mirovanja zauzimaju vodoravan ili pak tek neznatno prema natrag nagnut položaj na što se kod postavljanja novih udica mora obratiti posebna pažnja.

U principu je, u slučaju potrebe izmjene udica iz bilo kojeg razloga, na varalicu najpraktičnije postaviti udice koje veličinom i težinom odgovaraju tvorničkim postavkama.