RIBOLOVNI TERENI – RAVNO DNO

Kako pronalazite lovinu na ravnom dnu? Evo nekoliko savjeta kako možete lakše otkriti potencijalna lovišta

Boris Bulić

Pozicije s ravnim dnom u prolazima između otoka ponekad su, unatoč jakim kurentima, vrlo bogate ribom jer strujanje konstantno donosi svježe i hranom bogato more. Na takvim se terenima često vrlo lako mogu naći manji arbuni, bokadori, ovčice ili veliki pauci, pri čemu nije isključen ni ulov fratra ukoliko na dnu postoji kakav kamen ili grota.



Ravno je dno područje koje većina riba u principu izbjegava. Na takvim ogoljenim terenima zaklona nema, pa svako kretanje može biti po život opasno.


Takvo je dno boravište lovaca iz zasjede. Listovi, raže, golubovi, pauci i grdobine tek su neki od predatora pred kojima nijedna riba u blizini nije sigurna.


Zato se po takvom dnu kreću samo ribe jata poput arbuna, trlja ili bokadora, koji sigurnost traže i osjećaju isključivo u brojnosti jata.




Naravno, ako je dno tvrdo, ljušturasto hridinasto, mogućnost iznenađenja iz zasjeda je manja, pa je i brojnost udičarima zanimljive lovine veća.



Za lov na takvom tvrdom dnu, najčešće je dovoljno samo se malo odmaknuti od ruba braka ili rta. Na tom potezu redovito se kreću jata arbuna ili bokadora, nad kojima najčešće lebde jata bugava ili manula. Da bi lov bio posebno uspješan, idealno je potražiti zavjetrinu u strujanju, odnosno pozicije na kojima kurenat nije prejak. Naime, u jačem kurentu, ta se jata kreću tako da ih je potrebno pratiti, što je u lovu iz usidrene brodice teško i nemoguće.


Pozicije s ravnim dnom u prolazima između otoka ponekad su, unatoč jakim kurentima, vrlo bogate ribom jer strujanje konstantno donosi svježe i hranom bogato more.


Na takvim se terenima često vrlo lako mogu naći manji arbuni, bokadori, ovčice ili veliki pauci, pri čemu nije isključen ni ulov fratra ukoliko na dnu postoji kakav kamen ili grota.


Ukoliko se pronađu bokadori, pažnju treba obratiti na veličinu jer su u jatu u pravilu sve jedinke iz generacijski istog mrijesta, što znači da su svi primjerci jednako veliki. Ipak katkada se dogodi da se neposredno uz dno zadržavaju manji primjerci, dok su malo iznad krupniji.


Za lov udičarenjem na ovakvom dnu praktično je koristiti živo i kontrastno obojane olovnice. Žuta, bijela i narančasta boja izrazito su pogodne za dubine preko 25 metara, dok su se za lov na dubinama do 20 metara najboljima pokazale crvene i bijelo-crveno obojane olovnice.



Udice trebaju biti bogato naješkane, a ribolovac strpljiv.


Ukoliko pak griz izostaje duže vrijeme, nekoliko kraćih podizanja i spuštanja olovnice na način da u slobodnom padu jako udare u dno, može probuditi riblju znatiželju i isprovocirati griz.


U principu, udičari koji love na ravnom dnu preferiraju lov isključivo na tvrdom, ljušturasto-pjeskovitom dnu gdje je temeljna lovina arbun.


Lov na muljevito-pjeskovitim dnima pak preferiraju ponajprije parangalisti kojima su temeljna lovina veliki listovi, kokoti, raže i golubovi.