Tempo kojim se u trollingu brum izbacuje u more ovisan je o režimu vožnje no pravilo je da se brum izbacuje tek kad se prethodno izbačena količina izgubi iz vida, tako da se za desetak sati ovakvog ribolova prosječno potroši oko tridesetak kilograma srdela…
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
U lovu velike ribe trollingom, za razliku od varalica, prirodna ješka se povlači od 50 do 150 metara iza broda, također na samoj površini.
Iznimno, kada se na sonaru jasno vidi jato, tada se downriggerom varalica ili prirodna ješka može spustiti na dubinu jata.
Mada se trollingom može loviti isključivo povlačenjem ješki, znatno se bolji rezultati postižu uz brumanje. Osim što se na taj način stvara mirisni trag koji ribu treba dovesti do naših udice, brumom se riba dodatno potiče na hranjenje.
Brum se najčešće kombinira od skašenih srdela, komadića (srdela rezana na tri do pet komada) te cijelih srdela. Osim srdela mogu se koristiti inčuni, papaline ili haringe.
Tempo kojim se brum izbacuje u more ovisan je o režimu vožnje no pravilo je da se brum izbacuje tek kad se prethodno izbačena količina izgubi iz vida, tako da se za desetak sati ovakvog ribolova prosječno potroši oko tridesetak kilograma srdela (cca 5 kašeta).
I dok se brum neprestano izbacuje, u more se spuštaju naješkane udice.
Inače postoji nekoliko načina na koji se pribor može polagati u more.
Jedan od najčešćih i najuobičajenijih je spuštanjem pribora niz kurenat na razmaku od desetak metara, tako da naješkane udice plutaju u mirisnom tragu. To se postiže tako da se na strunu s prvog štapa, čiji će sistem biti najdublje i najdalje od broda, na četrdesetak metara od udice kači balon kao plovak, nakon čega se otpušta dodatnih četrdeset metara strune.
Sljedeći se pribor razvlači na isti način, s tim da je udaljenost od udice do balona i od balona do vrha štapa trideset metara.
Kod posljednjeg pribora je udaljenost od udice do balona i od balona do vrha štapa dvadeset metara.
Naravno, na sva se tri pribora desetak metara od udica nalazi olovni uteg od 200 do 400 grama, čija težina zavisi od jačine kurenta.
Takvim se rasporedom postiže optimalan položaj naješkanih udica na koje bi riba slijedeći mirisni trag bruma trebala naići.
U drugom se načinu prvi pribor spušta kao i u prethodnom slučaju dok se drugi pribor spušta kao free line, odnosno bez ikakvog opterećenja i balona, dvadeset i pet do trideset metara od broda. Treći se pribor, opterećen olovnim utegom spušta petnaestak metara ispod broda bez balona.
Postoji još cijeli niz varijacija na temu kojima se pokušava postići što prirodnija prezentacija ješke, naravno uvijek vezana uz mirisni trag.
Bez obzira na korišteni način polaganja pribora, kočnice se multiplikatora uvijek postavljaju u položaj ‘strike’, što osigurava otpor dostatan za kvalitetno kačenje i istovremeno dovoljno mekano proklizavanje koje sprječava pucanje strune.
