PANULAŠKA JEŠKA

Kako ješkate iglicu namijenjenu velikim predatorima? Evo nekoliko savjeta

Boris Bulić

Iglica se za panulu najčešće ješka s tri udice. Važno je da razmak između udica ne bude širi od stisnute šake, što je pretpostavljena širina čeljusti kapitalnog zubaca. Takvim se gustim rasporedom 'promašaji' izbjegavaju i svode na minimum.



Iglica je uz lignju najcjenjenija panulaška ješka. Izdržljiva, vidljiva, nervoznih kretnji sputana panulaškim sistemima izuzetno je atraktivan plijen svakom predatoru, od brancina preko gofa do zubaca.


Iglice se love uglavnom matasinama jer tako ostaju potpuno neozlijeđene. Živima se lako mogu održati u bazenima za živu ješku ukoliko imaju dovoljno prostora za plivanje i ukoliko bazen nema oštre rubove. Naravno, kao i ostala živa ješka, i iglice moraju imati osiguran stalan dotok svježeg mora.


Mnogi panulaši, pogotovo u sporoj panuli, pričuvne iglice vuku uz brod na kratkoj struni što baš i nije najbolje rješenje. Naime, iako imaju dovoljno kisika, takav način povlačenja ih poprilično iscrpi, zbog čega kasnije na panuli ne žive dugo. Postavljanjem iglice na duži komad strune riskira se njeno podvlačenje pod brod te zaplitanje strune oko propele. Osim toga, svaki manevar u zamaranju zakačene ribe uz ovakav balast postaje problematičan.





Iglica se za panulu najčešće ješka s tri udice. Važno je da razmak između udica ne bude širi od stisnute šake, što je pretpostavljena širina čeljusti kapitalnog zubaca. Takvim se gustim rasporedom ‘promašaji’ izbjegavaju i svode na minimum.


Udice se postavljaju s donje strane tijela neposredno pod kožu: prva odmah iza analnog otvora, druga po sredini trbušnog dijela, dok završna, koja je u pravilu klizna, prolazi kroz ‘kljun’ odozdo prema gore. Na kljun se obavezno postavlja i komadić prozirnog bužira kojim se usta iglice zatvaraju, a čime se sprječava nekontrolirano krivudanje panule.


Iglica se može naješkati i bez prošivanja udicama, pomoću malih gumenih prstenova koji drže udicu uz tijelo ribe, no u praksi je takav način ješkanja ipak rijetkost.



Ukoliko u međuvremenu nije došlo do napada ribe ili kontakta panule s dnom, iglicu ne treba kontrolirati ni nakon više sati povlačenja, no ukoliko se lovi u moru u kojem ima puno plivajućih nečistoća ili otrgnutih algi i trave, kakav je slučaj primjerice na ušćima rijeka ili nakon jačeg nevremena, tada kontrole moraju biti češće.


Osim iglice i lignje, u panuli se kao ješka mogu koristiti i druge ribe poput cipla, lokarde, šaruna ili ušate, dok se od glavonožaca, osim lignje, pogotovo u panuli za zubaca i kirnju, često povlači i sipa.