Iz Zadra nam se javila Barbara Aranza, jedna od malobrojnih žena koje se bave podvodnim ribolovom. Ovoga se puta uhvatila u koštac s ne baš idealnim vremenskim uvjetima, mutnim morem i ovećom ribom iz čega je izašla, naravno kao apsolutni pobjednik. Evo što nam je Barbara o tome rekla:

– Jedva dočekana subota. Ustajem, a vrijeme očajno. Dolazim na Vir, na meni dragu i poznatu poziciju, međutim, skoro pa da nema smisla ulaziti jer more jer valovi doslovno sve izbacuju na obalu.

Prebacujem se na drugu lokaciju, a tamo još gore. Počinje kiša. Gledam more mutno od pijeska… Odustajem od svega i vozim prema kući.

Kad na pola puta, nagla promjena vremena. Sve je stalo. Nema više ni kiše ni vjetra. Gladna avanture trenutno okrećem nazad i vraćam se na prvu lokaciju – priča nam Barbara.

– Ulazim u more s kompletnom opremom, ali vidljivost je tek možda jedan metar oko mene tako da mi se sve čini da od današnjeg dana ipak na kraju neće biti ništa. Nepotreban ulazak u more, ali svejedno, odlučim ipak otplivati malo, barem da odradim nekakav trening. Sve gledam u dno jer se oko mene baš ništa ne vidi. Odluka pada. Idem još do punte pa ću se vratiti natrag – nastavlja Barbara svoju priču.

Barbarina lica je bila teška 3,10 kilograma

– U plićaku prelazim preko stijene iza koje je dubina oko dva metra i dalje gledajući u dno kad osjetim da nešto prolazi pored mene. Podižem glavu i vidim kako obris ribe nestaje u zamućenom moru. Okrećem se polako i vidim jato lica. Podižem pušku prema gore, prema otvorenom moru, gledajući u oblak pijeska. Otvara se silueta i bum! Ne vidim ništa, samo osjećam zatezanje na pušci. Plivam prema strijeli, te tek u nešto dubljem moru napokon razaznajem pogodak. Prekrasan odraz srebra otima se na konopu. Plivam prema ribi, uzimam strijelu i navodim je u plitko. Moj prvi veći ulov, sreća neopisiva!

Izlazim vani, mašem svom dragom… Smije se i diže ruku pohvale. Srce mi tuče… Ribu spremam u auto i odmah natrag u more. Hvala ti more! – ispričala nam je Barbara Aranza.