Valovi su se lomili pod različitim kutovima i brod je gubio smjer. Kad bih se popeo na vrh vala, imao sam osjećaj da me vjetar nosi nazad. U dolini nije bilo ničega. Ni obale, ni orijentacije. Samo zidovi mora koji se zatvaraju. Znao sam da sam blizu kopna ali ga nisam vidio…
povezane vijesti
Piše: Valentin ŠTANTE
Tramuntana je bila u najavi, ali ne takva.
Vraćao sam se doma kad je na otvorenom već počelo biti neugodno.
More se diglo s boka i brod je počeo raditi sitne, tvrde pokrete koji ne izgledaju opasno dok ne potraju.
Mali gumenjak je plesao, a motor je zvučao drugačije nego inače, kao da vuče više nego što treba.
Držao sam smjer prema kanalu, računajući da će unutra biti mirnije.
Nije bilo.
Kad sam ušao u Pašmanski kanal, vjetar je još pojačao.
Površina se razbila u bijelo, more se počelo pjeniti, a prvi val je ušao preko prove bez upozorenja.
Nakon toga nije više bilo razlike između mora i broda.
More je ulazilo unutra i ostajalo.
Zastavica na krmi se počela parati i u jednom trenutku sam shvatio da više ne čujem motor kako treba.
Sve je došlo odjednom.
Valovi su se lomili pod različitim kutovima i brod je gubio smjer.
Kad bih se popeo na vrh vala, imao sam osjećaj da me vjetar nosi nazad.
U dolini nije bilo ničega. Ni obale, ni orijentacije.
Samo zidovi mora koji se zatvaraju.
Znao sam da sam blizu kopna ali ga nisam vidio.
Vozio sam cik-cak linijom, tražeći kut u kojem brod još donekle sluša.
Nisam ga pronašao.
Svaki pokušaj da ga držim ravno završio bi udarcem koji bi me izbacio iz ritma i vratio unazad.
U jednom trenutku samo prestaneš razmišljati.
Ne tražiš više najbolje rješenje. Samo ono koje radi.
Držiš gas koliko možeš, pustiš kad moraš, i čekaš da se nešto promijeni.
Vrijeme izgubi mjeru i samo znaš da si još unutra.
Odjednom se pojavio prolaz.
Valovi više nisu dolazili iz svih smjerova. Postali su duži, rjeđi.
Između njih se pojavio prostor koji možeš proći bez velikog udarca.
A iza toga obala.
Blizu, kao da je cijelo vrijeme bila tu.
Ušao sam u zavjetrinu i more se smirilo naglo, gotovo bez prijelaza.
Kao da je netko zatvorio vrata iza mene.
Ušao sam u luku i iza valobrana je bio mir.
Vani je još uvijek bio urnebes.
