ŠARUN

Jeste li znali da ženke šaruna u vrijeme mrijesta mogu položiti od 3000 do 139 000 jajašaca?

Boris Bulić

Šarun je u ovo doba godine prvi na meti mnogim ljubiteljima lake panule. I premda kao pelagička vrsta nije ovisan o morskom dnu najbrojniji je iznad pjeskovito ljušturastog dna…



Šarun (Trachurus trachurus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji bitinca-šnjuraka-trnoboka (Carangidae). Može narasti do 40 centimetara u duljinu i težiti 1,80 kilograma. Srednja lovna težina se kreće tek oko 0,16 kilograma.


Šarun ima vretenasto, bočno spljošteno tijelo. Glava je velika šiljata. Oko je krupno, pokriveno velikom staklovinom koja na sredini ima karakterističan procijep poput okomito postavljenih kapaka.


Ima velika i istezljiva usta. Bočna je linija vidljiva cijelom duljinom i pokrivena štitastim uspravno izduženim oštrim ljuskama od kojih svaka ima unatrag okrenuti oštri vrh. Peraje su dobro razvijene, posebno repna





Boja mu varira preko od srebrnkasto-modre do zelenkasto-smeđe, a s donje strane je srebrno-bijel. Rub škržnog zaklopca je ukrašen tamnom mrljom.


Nalazimo ga posvuda, no najviše na pučinskim stranama otoka na dubinama od 80 pa sve do 500 metara dubine.


Premda šarun kao pelagička vrsta nije ovisan o morskom dnu najbrojniji je iznad pjeskovito ljušturastog dna.



Za razliku od nedoraslih šaruna koji formiraju jata od desetak do više tisuća jedinki i to najčešće u blizini obale, odrasle se jedinke radije zadržavaju u manjim jatima na otvorenom moru.


Glavna hrana šaruna je sitna riba poput papaline i inčuna.


Mrijesti se krajem jeseni i zimi kada ženke polažu od 3000 do 139 000 jaja.


Nakon što se nađe na suhome, šarun ispušta roktave zvukove, zbog čega ga na nekim dijelovima obale i nazivaju mužikantom.