RIBLJE VRSTE - ŠIBA LJUBIČNJAČA

Jeste li znali da je šiba ljubičnjača jedina pelagička raža našeg mora?

Boris Bulić

Ubod otrovne bodlje koja je smještena u korijenu repne peraje je bolan i vrlo opasan. A premda za konzumaciju nije otrovna, šiba ljubičnjača ima vrlo odbojan okus zbog kojega se nigdje, ni u kom obliku ne jede, tako da se smatra nejestivom vrstom.



Šiba ljubičnjača (Pteroplatytrygon violacea, Bonaparte, 1832) je riba iz obitelji žutulja (Dasyatidae).


Naraste, od vrha gubice do kraja svog bičastog repa, 1,63 metara.


Ima spljošteno tijelo koje se razvilo u širinu, tako da je šira nego duža. Zahvaljujući veliki prsnim perajama ima romboidan oblik.




Sam prednji dio je gotovo potpuno zaokružen. Rep je trostruko duži od dužine tijela. U korijenu repne peraje se nalazi otrovna bodlja.


Usta su, kao i škržni otvori, s donje strane, dok su sitne oči i štrcala preko kojih uzima more neophodno za disanje na gornjoj strani tijela.


S leđne je strane tamno, a s donje svjetlije ljubičasta, po čemu se jasno razlikuje od svih ostalih jadranskih raža.



Šiba ljubičnjača je pelagička vrsta, koja nastanjuje more od površine do 250 metara dubine, i kao takva je potpuno neovisna o morskom dnu.


Hrani se meduzama, rakovima, glavonošcima i ribom.


Pari se u proljeće, a žive mlade koti krajem ljeta.


Ulovi se uglavnom slučajno, u gospodarskom ribolovu plivaricama i plutajućim parangalima, a u sportskom ribolovu panulom ili driftingom u big game fishingu.


Važno je znati da je ubod otrovne bodlje koja je smještena u korijenu repne peraje bolan i vrlo opasan.


I premda za konzumaciju nije otrovna, šiba ljubičnjača ima vrlo odbojan okus zbog kojega se nigdje, ni u kom obliku ne jede tako da se smatra nejestivom vrstom.