
Foto Ivo Cagalj/PIXSELL
Nekada su s navoza domaćih škverova dolazili najljepši brodovi svijeta, sada se "trgaju" za najprljavije poslove
povezane vijesti
O velikoj brodogradnji i brodogradilištima rijetko pišem. Uglavnom je to u kakvom povijesnom kontekstu. Aktualnom problematikom, a ona je krajnje bremenita, nisam se bavio.
Možda će mi kolege koji brodogradnju prate u kontinuitetu zamjeriti što se upuštam u tematiku u kojoj nisam posve doma. Ne bih pisao ni sada, ali nisam mogao izdržati.
Povod je famozni talijanski brod »Moby Drea« što je unatrag mjesec dana maksimalno punio hrvatski medijski prostor. Na sreću, otplovio je iz splitskog škvera i hrvatskog Jadrana.
Vezano uz tu, za Split i Hrvatsku nepotrebnu gungulu, nudim i svoj doprinos. Ponukala me izjava glasnogovornika brodogradilišta koju sam je čuo na televiziji.
Da sam je pročitao u tiskanim novinama, ili na internetu, ne znam da li bih povjerovao u njenu autentičnost. Mjerodavna osoba Brodogradilišta Split novinarima je rekla da im je (nije doslovni citat) »zbog propalog posla s brodom »Moby Drea«, i još jednim takvim, propala zarada od tri milijuna eura.« Tri milijuna! Da je gubitak zarade od tri milijuna potencirao čelnik nekog malog remontnog škvera, ili mali brodograditelj, bilo bi razumljivo. Ali, veliko Brodogradilište Split…
Jadna hrvatska brodogradnja, na što je spala. Na poslove s prljavim azbestom. Ne znam bi li se netko drugi u Europi toga prihvatio? Tim je tragičnije što riječi o »gubitku zarade« dolaze iz splitskog škvera.
Mi stariji pamtimo, a oni koji su sada na čelnim pozicijama brodogradilišta morali bi znati, ili potražiti stare dokumente, ako nisu uništeni. Što je sve kroz duga desetljeća porinuto sa splitskih navoza. Za nabrajanje najznačajnijih potrošio bih valjda čitav prostor ove kolumne.
Koliko ratne flote za bivšu državu i mnoge nesvrstane, koliko velikih, lijepih i suvremeno opremljenih putničkih brodova za domaće i inozemne naručitelje, a brodove trgovačke mornarice – teretne bolje je ne spominjati.
Za ilustraciju spominjem putničke brodove »Amorella« i »Isabella« građene krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća za naručitelja iz Finske. Proglašene su tada najboljim putničkim novogradnjama na svijetu. Prošle su mnoge godine, teško se sjetiti svih detalja, ali znam da se spominjao iznos od pedesetak milijuna dolara.
Više ne znam je li to bila cijena oba broda zajedno ili svakog pojedinačno. Veliki novci za ono vrijeme. Nažalost, još veći za današnje stanje hrvatske brodogradnje u cjelini.
Brodogradnja i dalje tone
Iz navedenoga lako je zaključiti u kakvom je stanju splitski škver. Nisu ni ostala naša brodogradilišta ništa bolja. Podsjetimo mlađe čitatelje, a i mi stariji pomalo zaboravljamo.
Svojedobno smo imali tri velika brodogradilišta – »Uljanik« u Puli, »3. maj« u Rijeci i Brodogradilište Split – koja su visoko kotirala u svjetskim relacijama.
Pratila su ih dva manja u Kraljevici i Trogiru, također cijenjena i uspješna, te jaki remontni »Viktor Lenac« u Rijeci i manji Lošinj.
Remont uspješno posluje i danas, dok je gradnja tužna priča. Tužnija ne može biti.
Neću ovdje ulaziti u to zašto i kako, valjda su milijuni tekstova i analiza o tome napisani, a naša brodogradnja i dalje nesmiljeno tone. Na smije nitko reći da nije bilo, te da nema i danas velikih napora i financijskih ulaganja da se ta agonija zaustavi, te pokrene revitalizacija brodogradnje.
Sve je, međutim, bez željenih rezultata. Budućnost je svima neizvjesna.
Počnimo s nama najbližim, brodogradilištem iz naše sredine.
U »3. maju« se radi, na navozu je novogradnja. Ali to nije onaj stari »3. maj« s tradicijom dužom od jednog stoljeća. U istom prostoru sada djeluje njegov sljednik, »3. maj« s dodatkom u nazivu, nova tvrtka.
Stari je ostavljen s gomilom dugova, što ih nikada neće isplatiti, jer nema od kuda.
Jednog dana samo će se izbrisati iz registra poslovnih subjekata, a vjerovnici otpisuju puste milijune. Oglašena je prodaja postojećeg »3. maja«. Možda će se i naći kupac, samo… Trebao bi biti sposoban i kvalitetan, financijski jak, da uspješno nastavi poslovanje. Da se ne ugasi tradicija.
U pulskom »Uljaniku« ona je još duža, a sutrašnjica također neizvjesna. Službeno egzistira, nešto se radi, sljedeće godine trebalo bi biti porinuće novogradnje koja gotovo deset godina stoji na navozu.
I u Puli se isprepliću stara i nova tvrtka, sadašnji čelnici iskazuju optimizam, tvrde da je potencijal sačuvan. Trebaju im novci, milijuni početnog kapitala. Neka im se posreći, što im drugo poželjeti…
Uspješan privatnik
Kraljevica je bila naše najstarije brodogradilište i prva je definitivno ugašena. Ipak, grad Kraljevica nije ostao bez brodogradnje. U istom prostoru danas uspješno posluje privatno brodogradilište Dalmont. Poslovni program čine mu novogradnje i remont raznih tipova brodova, te ostalih plovnih objekata.
Službeno, osnovano je prije više od 30 godina, još dok je egzistiralo Brodogradilište Kraljevica.
Spomenimo još jedan detalj što ga mlađa generacija možda ne zna.
U jednom razdoblju u prijašnjoj državi naziv mu je bio Titovo brodogradilište. Učinjeno je to iz razloga što je doživotni jugoslavenski predsjednik tridesetih godina prošlog stoljeća neko vrijeme bio zaposlen u tom škveru. Međutim, važnije je od toga da su skromni kraljevički brodograditelji radili velike stvari.
Brodogradilište Trogir danas ima status malog poduzetnika, i ono je u većinskom privatnom vlasništvu. Bavi se gradnjom i remontom, ali se posljednjih godina više govori o problemima, nego o porinućima, isporukama i uspješnim remontima. Početkom 2023. godine pisali su mediji o potpisivanju ugovora za gradnju megajahte dužine 130 metara i vrijedne više od 100 milijuna eura za švicarskog naručitelja. Ugovor je potpisan, a daljnjih informacija o gradnji, njenu napredovanju i eventualnom porinuću u javnosti nema.
Za kraj je ostalo, opet, Brodogradilište Split. S njime počinje tekst i moglo bi se reći da više nemamo što dodavati. Ali ima…
Prije nekoliko dana splitsko Gradsko vijeće donijelo je zaključak da se od Sabora zatraži oduzimanje koncesije Brodogradilištu za korištenje pomorskog dobra.
Dan kasnije većinski vlasnik prezentirao je medijima program restrukturiranja i oporavka.
Neka uspije, dobro bi bilo za hrvatsku brodogradnju!
Specijalne gradnjeU vrijeme Jugoslavije brodogradilišta Kraljevica i Split imala su posebne, odvojene pogone specijalne gradnje. U njima se realizirao vojni program, za Jugoslavensku ratnu mornaricu, ali i ratne mornarice drugih zemalja. Oba pogona odlikovala je visoka stručnost i kvaliteta brodova. Brodosplit je imao priliku nastaviti tim putem, ali je nisu iskoristili. S hrvatskim Ministarstvom obrane svojedobno je potpisan ugovor za gradnju pet obalnih ophodnih brodova za potrebe Obalne straže. Nakon mnoštva peripetija i velikog kašnjenja isporučen je prototip, OOB 31 Omiš. Potom još jedan – OOB 32 Umag. I ništa više! Nisu to baš neki brodići, naprotiv, duži su od 43 metra. |