Iz Rijeke nam se još jednom javio Franjo Krčalić, ovoga puta sa spinnerskim ulovom od kojega svakom prekaljenom spinneru srce barem dvaput zastane – prvi puta kad riba zagrize i drugi puta kad je treba prihvatiti i izvući na suho.

A još kada je u pitanju ciljani lov, tada je gušt neusporedivo veći.

Evo što nam je Franjo ispričao o tom svom doživljaju:

– Proljeće je vrijeme kada palamida voli zakuhati u priobalju. Često su ta kuhanja nedohvativa zabacivanjem s obale tako da mogu proći sati i sati bezuspješnog spinanja dok jednom jato ne zakuha dovoljno blizu.

I u tom trenu ribolovac mora biti spreman jer se sve uglavnom svodi na dva do tri zabačaja nakon čega jata više nema.

A ja nakon sigurno desetak izlazaka po par sati i skoro pa neprekidnog zabacivanja, nisam uspio ‘uspinati’ palamidu.

Bilo je tu i bacanja u jato, i blizu jata, i ono najgore, taman oko metar-dva do jata, ali sve bezuspješno.

To je posebno frustrirajuće kada ‘kuhaju’ taman na granici dosega s obale. Onda kriviš i opremu, i odabir varalice i sebe jer nisi došao ranije ili ostao duže jer možda su baš tad bile ili će biti bliže – priča nam Franjo.

– I tako sam toga dana nakon posla opet došao na poziciju i već pri parkiranju sam vidio galebove i ‘kuhanje’ dosta blizu obale.

Unatoč kiši, na brzinu oblačim samo laganu jaknu, grabim štap, podmetač i torbu s varalicama. Brzim korakom preko grota dolazim do najboljeg mjesta za zabacivanje, ali jata već nema.

Kiša pojačava i ja sam sve više mokar, ali nema odustajanja.

Nakon nekih dvadesetak minuta bezuspješnog spinanja odjednom krene kuhanje na oko pedeset metara ispred mene.

U rukama je štap Sportex Hydra Speed 2,7 metara, 13-52 grama, rola Okuma ITX-4000H, na njoj upredenica Daiwa Tournament Evo X8 0,18 milimetara s FC predvezom Trabucco T-Force 0,37 milimetara na čijem je kraju kopča ODZ Mighty Snap 60 lbs s jigom od 30 grama u dekoru srdele – nastavlja Franjo svoju priču.

– Na moju radost, uspijevam zabaciti točno u jato. Krenem cimati i vući, ali ništa.

Drugi zabačaj je malo slabiji na sami rub jata, ali opet ništa.

Kuhanje prestaje, a frustracija se nastavlja.

Umjesto jiga stavljam Duo vobler u nadi da ću imati možda uspjeha i između kuhanja, a računam i s tim da se model Tide Minnow Slim 140 ‘Ocean Bait’ može dosta dobro zabaciti.

I tako nakon dva-tri zabačaja napokon bum!!!

Bio je to vrlo snažan udarac popraćen mojom instant-kontrom.

Nažalost, unatoč mekše podešenoj kočnici, izostala je ona prava borba i klasično palamidino ‘šijanje’.

Vani je išla skoro pravocrtno, od prve.

I tek kada sam je privukao vidio sam da je na varalici malo veći komad.

Na prvi dojam se činilo da je teška oko 3 kilograma, ali je kasnije vaga pokazala ipak petnaestak deka manje.

I dok je vadim iz podmetača i pokušavam otkačiti vobler, kreće opet kuhanje, ali malo dalje nego prošli put.

Opet stavljam jig radi boljih dalekometnih svojstava i uspijevam dobaciti na sami rub jata, ali bezuspješno.

A nakon otkrvljivanja palamide u dnu platnene vreće nalazim dosta ispovraćanih netom sažvakanih srdela što možda objašnjava slab otpor.

Možda je jednostavno bila umorna od naganjanja sitne ribe i prejedanja pa se zato lako predala.

Inače je spinanje palamide ‘rudarski’ posao i teško da će se tom tehnikom ikada išta uloviti bez konjske upornosti.

U mojih desetak izlazaka, gruba računica ukupnog broja zabačaja je oko 5000 puta, a možda sam malo i rekao!

No sve se na kraju isplati kada se uhvati jedan dobar komad.

Jato može zakuhati kad god i di god, i kad tad će naletiti i ta ‘tvoja’ riba!

A za kraj, jedan veliki pozdrav svim borcima s kvarnerskih grota – ispričao nam je Franjo Krčalić.