Krajem sljedeće godine, preciznije u četvrtom kvartalu, hrvatski ribari trebali bi dobiti novi zakon o morskom ribarstvu. Planom zakonodavnih aktivnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva za 2026. godinu, nešto ranije planirano je i donošenje zakona o slatkovodnom ribarstvu. Njega usput spominjemo, nije nam tema. Iako, možda bi trebalo i o njemu koji put progovoriti. Nije mi poznato da li na našem području imamo kojeg profesionalnog slatkovodnog ribara, ali znam da je mnoštvo slatkovodnih ribiča. Neka ostane tema za razmišljanje…

Važeći Zakon o morskom ribarstvu donesen je 2017. godine, te je tri puta mijenjan i dopunjavan. Sada se ukazala potreba donošenja novog zakonskog teksta. Standardno, odmah slušam kontru: što treba te zakone stalno mijenjati, zašto jednom ne naprave dobar zakon koji će godinama trajati? Zašto… Kao da ih mijenja samo naša država. Za donošenje zakona resorno ministarstvo ima razloga, nije se netko sjetio da treba novi. Između ostaloga, u obrazloženju se navodi:

»Ribarstvena politika je na međunarodnoj razini izuzetno dinamično područje koje se nadograđuje na godišnjoj razini, kako na razini Regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom tako i na razini Europske unije. Dodatno, međunarodni zakonodavni okvir koji se odnosi na zaštitu prirode, i općenito, zelenu tranziciju, kao i sve izraženija potreba za prilagodbom na posljedice klimatskih promjena, također u sve većoj mjeri imaju utjecaj na ribarstvo, zahtijevajući prilagodbu nacionalnog zakonodavnog okvira i primjenu odgovarajućih mjera. Prateći te procese, obvezujuće odluke se moraju redovito integrirati u nacionalno zakonodavstvo.

Usklađivanja popisa alata

Dodatno, postoji potreba za donošenjem planskih okvira za pojedine oblike ribolova za koje trenutno ne postoji obaveza koja proizlazi iz međunarodnih propisa, a za što ne postoji odgovarajuća pravna osnova u važećem Zakonu. Istovremeno za pojedine planske dokumente koji predstavljaju obvezu koja proizlazi iz međunarodnog pravnog okvira potrebno je dodatno razraditi odredbe zakona u pogledu definiranja procedura. Sustav gospodarskog ribolova na moru zasniva se na povlasticama i autorizacijama. Radi modernizacije sustava upravljanja i pojednostavnjenja potrebno je stvoriti pretpostavke za reviziju povlastica u smislu usklađivanja popisa alata s važećim propisima.

Segment negospodarskog ribolova koji obuhvaća sportski i rekreacijski ribolov predmet je sve većeg interesa u smislu ujednačavanja na široj regionalnoj razini, no isto tako i predmet sve većeg interesa od strane dionika, što nalaže potrebu preispitivanja i dodatnog osnaživanja odredbi o uspostavi cjelovitog upravljačkog okvira za odgovorno i održivo upravljanje resursima.«

I zaključno, a možda i najvažnije:

»Nakon osam godina provedbe važećeg Zakona uočeni su određeni nedostaci i problemi te je isti potrebno dodatno unaprijediti donošenjem novog Zakona koji će bolje uređivati područje ribarstva i osigurati učinkovitu provedbu obveza i ostvarivanje ciljeva zajedničke ribarstvene politike. Osnovni cilj Zakona je bolje i učinkovitije regulirati ribarstvo na način da se osigura učinkovita provedba Zajedničke ribarstvene politike, bolja integracija zaštite prirode, uz doprinos ostvarenju ciljeva EU u oba ova segmenta.«

Savršenog zakona nema, to je valjda svakome jesno. Ni u nas, ni u svijetu. Moda tek u onim zemljama u kojima je »vrhovni vođa« tako rekao i o tome nema pogovora. Kroz primjenu zakona ukazuje se potreba mijenjanja određenih odredbi, a onda se nakupi toga i – treba novi zakon. Za ribarstvo, ali i za mnoga druga područja. Naš Sabor kontinuirao zasjeda i, uglavnom, raspravlja o prijedlozima novih zakona. Ili barem, izmjena i dopuna postojećih. Tema što traje i neće se potrošiti.

Usklađivanje s Europom

Zakon o morskom ribarstvu imamo, a dobiti ćemo i novi. Regulativa postoji svugdje, pa i na moru. Ne samo za ribarstvo. Do prije 70 godina, možda se neki jako stari ribar toga sjeća, u ribolovu je vladala anarhija. Na moru je lovio svatko tko je poželio, kako je znao i mogao, bez ikakve dozvole i regulative. To je zaustavljeno 1955. godine, kada je donesen Zakon o morskom ribarstvu. Prvi put na razini Hrvatske. Za ribarstvo je i ranije postojala određena regulativa, još od vremena Austro Ugarske monarhije, ali na drugačijim osnovama.

Novim zakonom, valjda će biti donesen u planiranom roku, »postići će se usklađenost s važećim međunarodnim pravnim okvirom i osiguravanje mehanizama za učinkovitu provedbu odgovarajućih uredbi EU-a, te obvezujućih akata koji su usvojeni od strane Regionalnih međunarodnih organizacija za upravljanje ribarstvom.« Također »jasnija i preciznija definicija pojmova koji se propisuju u Zakonu, propisivanje pravne osnove za donošenje nacionalnih planova upravljanja ribolovom koji nemaju temelj u Uredbi EU-a, jasnije propisivanje pravne osnove za donošenje godišnjih planova upravljanja ribolovnim kapacitetom i godišnjih planova praćenja, kontrole i inspekcije koji proizlaze iz međunarodnih propisa i pravne stečevine Europske unije, usklađenost odredbi koje se odnose na negospodarski ribolov na moru, te dodatno jasnije propisivanje odredbi koje reguliraju ovaj segment posebno u dijelu koji se odnosi na važenje, obuhvat i prodaju dozvola i odobravanja natjecanja.«

I ono što je posebno važno, a što će svi ribari pozdraviti: »propisivanje pravne osnove za provedbu mjera suzbijanja invazivnih vrsta, te unapređenje odredbi usmjerenih na zaštitu osjetljivih vrsta.« Ima još tih ciljeva, nema potrebe sve navoditi. Nacrt zakona naći će se na javnom savjetovanju, nema sumnje da će se o njemu puno govoriti. Tko je zainteresiran moći će izreći svoje mišljenje i prijedloge. Drugo je pitanje što će se usvojiti.

Previše Europe i pozivanja na njene odredbe, prigovoriti će mnogi. I u provođenju postojećeg zakona puno je pozivanja na odluke i uredbe EU-a, čime se odbijalo nezadovoljstvo, prigovore i drugačija traženja s terena. Europa je tako odredila, ona to traži, a mi je uz svemu bespogovorno slušamo, pa i u ribarstvu. A gdje je ono naše autentično, tradicija, alati što ih poznaje samo naše ribarstvo i samo na određenim lokalitetima. Velikani europskog ribarstva za njih na znaju, pa neka ih i mi zaboravimo. Na primjer, tratu!

Prekršaji i tržište

Prekršajne i kaznene odredbe sastavni su dio svakoga zakona, pa i ribarskoga. Bez njih ne ide. Novim zakonom postići će se usklađenost prekršajnih odredbi s materijalnim odredbama Zakona i pravnom stečevinom Europske unije. Također, previđeno je »revidiranje odredbi o tome tko se može registrirati kao prvi kupac i jasnije propisivanje uvjeta stavljanja proizvoda ribarstva na tržište.«