DUŠKO JELČIĆ

I tako se može – Skosavice i varalice izrađuje u vlastitom domu, u kuhinji!

Za sada samo sebi i prijateljima izrađujem skosavice i varalice i to je još uvijek hobi no možda uskoro preraste i u obrt. A ako ikada uspijem složiti sve potrebno za otvaranje obrta tada će mojih varalica biti i u trgovinama ribolovnog pribora…



Duško Jelčić sam proizvodi skosavice i varalice, nažalost, ne iz hobija nego iz potreba. Nakon što je tri puta ostao bez posla, odlučio je sreću okušati u hand-made proizvodnji. Za sada varalice završavaju samo kod prijatelja i poznanika koji su oduševljeni njegovim radom jer otvaranje obrta, a onda i prodaja varalica, su još u planovima. Razgovarali smo s ovim darovitim majstorom koji nam je rekao kako je sve to počelo i gdje je sada sa svojim radom.



– Od početka korone u našoj zemlji, tri puta sam ostao bez posla i nisam si mogao priuštiti, ma ni skosavicu, da bi išao lignje loviti. Tada se dogodilo da sam bio u izolaciji pa sam pokušao sam napraviti skosavicu. Svoju prvu skosavicu sam napravio od topole, a krunice sam također sam izradio. Na more sam je nosio sve dok nisam uspio pogoditi balans kako bi skosavica tonula lijepo, onako kako treba.





Dakle, od potrebe da sebi napravim skosavicu, a iz nemogućnosti da si kupim istu u to doba, na kraju sam se zaljubio u taj svoj hobi u kojem se svaki dan sve više usavršavam. Tako sada izrađujem, za mene nekada, nedostižne skosavice i druge varalice u formama koje su se, eto, pokazale više nego lovne – priča nam Duško.



– Moje iglice u veličinama od 100, 150, 180, 200 i 230 milimetara love strijelke, brancine, lice… Popperi su se pokazali također iznimno lovnim i to u maloj veličini od 95 milimetara težine oko 13 grama. Može ga se voditi klasičnim popanjem, bržim motanjem uz podignuti štap ili brzi kratki twitch i sporo motanje role kada ubija WTD akcijom.



Posebno je zanimljivo da se na njega digao cipal što je prava rijetkost. Naime, cipal će primiti silikonca, ili biti slučajna žrtva voblera, ali da se baš digne na popper, to je rijetko. Vodio sam ga baš s tim brzim kratkim twitchanjem i sporim motanjem iz čega je i nikla ideju da napravim neku drukčiju površinsku varalicu. Tu se iznjedrila ideja za moj Surface cutter ‘SC 95’ i ‘SC 85’ – nastavlja Duško svoju priču.



– Surface cutter varalica je rađena ručno od drva topole, žica od inoxa 316 1,2 milimetra debljine se proteže kroz cijelo tijelo, a osim troslojne zaštite tijela, nakon farbanja zaštićena je s još tri sloja epoksi smole. Udice su Ownerove trokuke ST-46 TN X2 veličina #6, split ringovi Sasame Shout Heavy Split Ring veličina 3. Osim veličine 95 milimetara tu je i veličina 85 milimetara težine 11 grama u koloru cipal i menula s tim da je u ovoj varalici žica inox 316 debljine 0,8 milimetara – priča nam dalje Duško.



– A kad je došla sezona lignji posvetio sam se skosavicama koje su zapravo prve vrste umjetnih mamaca koje sam u svom životu izradio. Kod nas na moru, u Riječkom zaljevu, od kuda sam ja rodom malo tko je uopće štapom lovio kada sam ja bio klinac.


Bila je Cedevita i skosavica. I dan danas ja uvijek imam Cedevitu u torbi i u autu.


Svoju prvu varalicu sam kupio kada je u Rijeci otvorena trgovina Šime nautika. Došao sam na lansirnu rampu Torpedo i odmah je izgubio. Poslije nisam niti jednu kupio dok nije Monarch dok napravio Hepsa kojeg još uvijek imam.


No danas varalice sam radim. I dalje radim u mome ‘laboratoriju’, i dalje sam, i dalje 95 posto toga odrađujem ‘na ruke’ dok je preostalih 5 posto pila, tokarski stroj i dremel.



Količine su male jer sam posvećen kvaliteti puno više nego kvantiteti. Razmišljao sam puno puta da kao i velika većina ostalih ljudi koji se bave ovime pređem na lijevane modele iz različitih smola, no nikako da se odlučim za to. Drvo ima dušu i osim toga, drukčije se ponaša u moru. Tako primjerice za big game fishing u Australiji, GT, bluefin i tuna neće plastiku već se love s drvenim varalicama – nastavlja Duško.


– Još uvijek radim za svoje potrebe i za prijatelje jer nemam financijske konstrukcije da bi kupio potrebnu opremu i alate, da otvorim obrt i da mogu proizvoditi količinu od koje bi se moglo živjeti. Naime, trebao bih proizvesti minimalno 100 varalica mjesečno da bi se to isplatilo, a ‘na ruke’ je to nemoguće.



Na 10 skosavica od početka pa do finalnog testa u moru izgubim do 10 dana.


Možda bih oblikovanje i mogao ubrzati s određenim alatima, ali sušenje zahtijeva svoje vrijeme…


Zasad dok se ne dogodi da me grom pogodi kada Eurojackpot već neće, sve ostaje samo jedan hobi. A ako ikada uspijem složiti potrebno onda ću i obrt otvoriti i bit će mojih varalica i u trgovinama ribolovnog pribora. Imam puno upita za to, ali meni je za sada sve to neizvodivo.



A u razmišljanju oko naziva varalica, koje je trebalo nekako i potpisati, ime se samo iskristaliziralo. Budući da se sa ženom stalno šalim da je kuhinja postala laboratorij, tako je i došla ideja da varalice dobiju naziv ‘D-lab’, gdje je ‘D’ prvo slovo moga imena, a ‘lab’ je kratica za laboratorij – ispričao nam je svoju priču Duško Jelčić.