Tragedija

Havarija broda “Volturno”: Bježeći od vatre izabrali smrt u Atlantskom oceanu

Danilo Prestint

Putnici na »Volturnu« nikada nisu bili industrijalci ili članovi imućnih obitelji, uglavnom je prevozio emigrante iz istočne Europe i Rusije koji su se nadali boljem, američkom životu. Zabilježeno je da je među posadom bio i jedan pomorac iz Rijeke, upisan kao 20-godišnji četvrti časnik Mario Lengyel iz Mađarske



Krajem 1913. godine potonuće »Titanica« je još bilo svježe, jer se dogodilo samo 18 mjeseci ranije. Naslovi u novinama sugerirali su o tragediji najvećeg, nepotopivog broda. Od tada je priča o »Titanicu« postala sinonim za brodske nesreće u 20. stoljeću.


No, u listopadu 1913. godine, jedan drugi brod, »Volturno«, je također plovio za SAD kada se putovanje pretvorilo u tragediju. Volturno nije udario u ledenu santu, zapalio se i izgorio, a stradalo je 136 od ukupno 657 osoba na brodu, među njima i mnogo putnika iz naših krajeva.


Priča o stradanju broda bila je na naslovnim stranicama New York Timesa samo toga tjedna, a nakon toga je zaboravljena.


Požar u skladištu




Za razliku od »Titanica«, »Volturno« nije proglašen nepotopivim brodom za glamurozni prijevoz putnika prilikom svog prvog putovanja. Bio je običan, prosječan oceanski putnički liner koji je preplovio puno puta Atlantski ocean između Europe i Amerike.


Putnici na Volturnu nikada nisu bili industrijalci ili članovi imućnih obitelji – uglavnom je prevozio emigrante iz istočne Europe i Rusije koji su se nadali boljem, američkom životu.


»Volturno« je bio nešto sasvim drugo od »Titanica«. Priča o požaru na brodu prenosila se među preživjelima s koljena na koljeno. Ova je priča sastavljena na osnovi napisa objavljenih u New York Timesu i objavljenih razgovora s preživjelima.


Godine 1913., 2. listopada, »Volturno« je isplovio iz Rotterdama s 561 putnikom i 93 člana posade te raznim teretom (uključujući neke visokozapaljive kemikalije). Rano ujutro 9. listopada, dok je »Volturno« plovio kroz jaki sjeveroistočni vjetar, buknuo je požar u skladištu broj jedan, na pramcu broda.


U to doba su već, u snu, stradala četiri člana posade koja su spavala u pramčanom prostoru. Britanski zapovjednik Francis Inch naredio je uzbunu i započelo se s gašenjem. Istovremeno je ostala posada evakuirala putnike prema krmi broda.


No, uskoro je dio tereta eksplodirao. Eksplozija je ubila nekoliko desetaka članova posade i putnika. U strahu od dodatnih eksplozija koje bi mogle potopiti brod, zapovjednik je naredio da se u čamce za spašavanje ukrcaju putnici te da odmah napuste brod.



Neuspješno spašavanje


S broda se pokušalo spustiti šest čamaca u valove visoke 30 stopa – četiri čamca su izgubljena jer su udarila o brod. Stradali su svi… Samo dva čamca su se uspjela spustiti i udaljiti se od broda, a jedan su uspjeli izravnati nakon što se prevrnuo, ali bez putnika.


Radiooperater je za to vrijeme stupio u kontakt s nekoliko brodova koji su se nalazili u blizini, i oni su promijenili kurs i pohitali upomoć. Znajući da pomoć dolazi, Inch je obustavio spuštanje čamaca te se fokusirao na ograničavanje širenja vatre. Mnogi su na brodu izabrali smrt u oceanu radije nego smrt u vatri…


Sredinom poslijepodneva požar je zahvatio skladišta ugljena, kotlovi su ostali bez goriva. Brzina broda je smanjena, smanjen je tlak u protupožarnim cijevima i crijevima, radiopostaja više nije radila.


Radiooperater je prebacio napajanje na baterije i nastavio sa slanjem i primanjem poruka dok antenu nije onesposobila eksplozija u skladištu broj tri.


Brod »Carmania« (Cunard Line) bio je prvi od deset brodova koji su stigli i spustili svoje čamce za spašavanje. Nakon sati bezuspješnih pokušaja da se približe »Volturnu«, čamci s »Carmanije« su podignuti na brod bez da su ikoga spasili!


Tijekom poslijepodneva i noći stigli su drugi brodovi, mnogi zapovjednici su spustili svoje čamce. Neki su se uspjeli približiti »Volturnu«, ali valjanje broda u plamenu i veliki valovi onemogućili su prihvaćanje putnika. Uspjeli su, međutim, nagovoriti neke putnike da skoče u ocean te su se vratili puni emigranata.


Jedan od posljednjih brodova koji je stigao na poprište bio je tanker »Narragansett« (Standard Oil) koji je plovio s teretom ulja za podmazivanje iz New Yorka. Kako bi smirio valove, zapovjednik tankera je izbacio na površinu oceana oko 50 tona svog tereta – to je velike valove smirilo pa su čamci mogli doći bliže brodu i preuzimati putnike.



Kapetan Inch posljednji je napustio »Volturno«!


Deset brodova se raširilo oceanom te se dalo u potragu za dva čamca za spašavanje s »Volturna«, ali – nikad nisu pronađeni. Četiri broda su nastavila putovanje prema lukama sjeverne Amerike, a šest prema Europi.


Ukupno 457 putnika i 63 člana posade su spasili ti brodovi. Parni brod »Grosser Kurfurst« (German Lloyd) i rusko-američki parnjak »Czar« odigrali su lavlju ulogu – svaki je spasio 208 osoba. Ostali: »Carmania« – jednog, »Kroonland« (Red Star Line) 86, uključujući kapetana Incha.


Svi, osim njih 20 koji su ponovo prešli ocean i iskrcani u Europi, završili su u lukama sjeverne Amerike. Američki Crveni križ (American Red Cross), Hebrew Sheltering Home, Clara De Hirsch Home i Settlement Home pripomogli su onima koji su iskrcani u SAD-u, a Crveni križ je i novčano pomogao one koji su namjeravali u Kanadu.


Među posadom (93 časnika i ostalih članova posade) je bio jedan pomorac iz Rijeke: upisan je kao Mario Lengyel, star 20 godina, četvrti časnik iz Mađarske. Njegovo se ime nalazi i na popisu stradalih, upisan kao M. Lengyol, četvrti časnik iz Austrije.


U noći 17. listopada nizozemski tanker »Charlois«, ne znajući za događaje koji su se dogodili tjedan dana ranije, naišao je na trup broda »Volturno« koji je još gorio na površini. »Charlois« je spustio svoj čamac u pokušaju da spasi moguće preživjele.


Tek kada se razdanilo, 18. listopada, kap. Schmidt je vidio razmjer oštećenja te je zaključio da je »Volturno« rizičan za brodove u prolazu, pa je naredio da se otvore podvodni ventili. »Volturno« je lagano počeo tonuti…


Stradali iz naših krajeva


Iz naših krajeva stradali su, prema brodskom manifestu broda »Volturno« sastavljenom u Rotterdamu prilikom isplovljenja (točan prijepis): Arbanas Mato (26), Bahat Tomo (26); Bjelivick Stevan (23); Bogovic Jarko (27); Bohmec Tomo (18) iz Karlovca; Buczan Dragutin (20); Calic Stefan (19); Celikovic Gjuro (27) iz Caligtsch; Cibak Josip (26); Cimesa Jovan (16) iz Pasin Potok; Cimesa Mile (25) iz Pasin Potok; Cvetkovies Marko (18) iz Slatine; Drabinjak Stevo (21) iz Bachkovicja; Dragogevic Jankv (18); Drogecevic Jandro (18); Errar Milos (30) iz Klokoc; Filak Pawel (26); Frank Anton (7); Frank Marie (25); Gaja Gyuric (18) iz Klostar; Gazdic Ivan (36) iz Gedovac; Grdouric Steve (25) iz Grdivac; Horryak Josef (26); Horvat Mirko (25) iz Jalzabeti; Ivasic Ivan (25) iz Krasic; Jakupecz Gyuro (24); Jarosinovic Gjuro (18); Jerasinovic Gyuro (22); Jerosiner Noso (17); Juric Rade (20); Katancevic Stevo (24); Kanizac Unjo (25) iz Topolowacz; Karlovic Josip (23); Kavor Simon (24); Kolaric Ilia (26) iz Bobovac; Korac Adam (18) iz Cemerno; Kosutic Petar (23) iz Pabitsch; Kovacic Benedik (18); Kovacic Nikola (25); Krizanec Imbro (24) iz Jalzabet; Kunic Simo (31) iz Zeser; Kurabar Iwan (30); Kuzman Ivanjo (36) iz Pitommatcha; Lactatic Gjuiv (25) iz Bobowacz; Kalatos Mile (26); Leic Ivan (20) iz Kutyny; Lovric Milic (27); Madgar Stanko (33) iz Busovac; Majtarovic Stojan (22); Makanac Josip (27) iz Strozec; Malinovic Vinko (27); Mamusic Gyuro (23); Marjanovic Stanko (20); Markovic Iwan (49) iz Topolovac; Martonovic Vaso (25); Masevic Mile (18); Madjbinac Ivan (18) iz Palovac; Metelko Josef (36); Milatowitsch Stev (23) iz Dobovocac; Milicevic Nicola (28) iz Vrginmos; Miloca Gjuno (23) iz Presowice; Milojevic Sinev (26): Miokevic Josip (18); Mirevic Marko (20); Moran Mile (28) iz Sluny; Nukulic Ivan (20) iz Kutyna; Obolovic Mato (40); Ovosel Stevo (24); Pane Nuletir (34); Perko Ignac (27) iz Ludbek; Posavec Gyuro (33) iz Drenovai; Purgaric Misko (25), Puskaric Ilia (25) iz Valisselo; Radino Stefan (29); Ribic Simo (18) iz Pasin Potok; Sabalic Mato (31) iz Nowo Pluzieza; Selacki Joseph (39) iz Novi Banovci; Semic Adam (45) iz Tristenice; Shejatovic Gyuro (26); Sostaric Lacko (27); Soster Anton (24) iz Potavina; Spanovic Stevan (20) iz Kerstina; Stefcic Joso (37) iz Kutny; Stepanic Tanko (21) iz Orilowacz; Svilic Blaz (36) iz Agram)Tvzic Mijo (28) iz Budasevo; Valetic Proko (22), Vorkapic Lazo (28); Veyanovic Dragic (20) iz Krstinja; Vuckovic Mihailo (25); Vuckovic Rade (28); Widic Lajo (24); Yanic Mile (45) iz Garsovac; Yovanovic Savica (19) iz Pitomack; Zailaz Bozo (18) iz Pakrani; Zdjelar Mile (29); Zec Matea (24) iz Podcvisd. Svim navedenima pod narodnost je označeno Austrian-Croatian ili Ungaro-Croatian.


»Volturno«


Brodogradilište: Fairfield Shipbuilding & Engineering Co., Govan (Škotska)
Novogradnja br.: 448
Porinuće 5. rujna 1906.
Godina: 1906.
GT: 3586 t
Dimenzije: 103,6 x 13,1 m
Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije; 2 vijka
Servisna brzina: 14,0 čvorova
Kapacitet: 1.024 putnika (24 u prvom razredu i 1.000 u trećem razredu)
Izgrađen za: New York & Continental Line
Zastava: V. Britanija 1909.
Vlasnik: Northwest Transportation Line
Zastava: V. Britanija
1910.
Vlasnik: Canadian Northern Steamships Ltd (Uranium Line)
Manager: Uranium Line, London
Zastava V. Britanija
9.10.1913.
Požar u sjevernom Atlantiku na putovanju Rotterdam-New York
18.10.1913.
Potonuo na 48 49’ N/34 39’W.


Spasilački brodovi


Spasilački brodovi bili su: SS »Asian«; RMS »Carmania«; SS »Czar«; SS »Devonian«; SS »Grosser Kurfurst«; SS »Kroonland«; SS »La Touraine«; SS »Minneapolis«; SS »Narrangansett«; SS »Rappahannock«; SS »Seydlitz«. Ostali brodovi: SS »Uranium«; RMS »Royal Edward«; SS »Principello«; RMS »Olympic«; SS »Floritzel«; SS »Charlois«; SS »Canada«; SS »Campanello«.


Izvori


* Ministero della difesa, Banca dati dei caduti e dispersi 2. guerra mondiale
* Rodger B. Haworth: The Miramar Ship Index
* G. Giulietti: Albo d’oro della marina mercantile italiana (1800-1953)
* L. Colombo: Con la pelle appesa a un chiodo.