Lov na velikim dubinama oduvijek je svakom ribolovcu bio izuzetan izazov i to iz više razloga. Ponajprije, velike dubine i potencijalni ulovi tako dobro golicaju ribolovnu maštu koja kod većine ribolovaca i bez poticaja nema granica. Na dubinama do četrdesetak metara uglavnom se zna što pliva i što se od ulova može očekivati, no na dubinama preko sto metara može biti doslovno svega i svačega.

Ne treba smetnuti s uma i teško pronalaženje dobrih pozicija, što je dodatni izazov. U današnje vrijeme na pomoći nam je sva sila elektronike s kojom se lako snalazimo i po najcrnjem mraku, no prije pojave suvremene elektroničke navigacijske opreme bilo je izuzetno teško dva puta ubosti istu poziciju na otvorenom moru. Osim toga, valjalo je složiti i pribor koji je sve samo ne jednostavan i običan. A izvlačenje ulova…

Sve to zajedno svakog zagriženog ribolovca draška i zove na avanturu zovom koji je nemoguće odbiti. Ipak, unatoč silnoj želji, takvi se pothvati često pretvaraju samo u dalek i skup izlet bez očekivanog rezultata. Da bi to izbjegli, neke stvari valja posložiti na vrijeme, kako u glavi tako i u ribolovnoj opremi i na brodu, te se tako organizirani, puni nade i bez imalo straha u neuspjeh, otisnuti u potragu za ribom života.

Sama konstrukcija predveza, kao i dužina i broj prama, u ovakvom lovu ovisi prvenstveno o lovini. Tako ćemo za okane koristiti klasični predvez s tri prame, dok ćemo za zubaca koristiti predvez dužine 1 do 1,5 metara, s jednom pramom s dvije udice koja je vezana 1 do 1,5 metara iznad olovnice.

Na velikim dubinama ulov može uistinu biti raznolik. Od bijele ribe možemo očekivati pagre, zubace, škrpine i velike arbune, a od divljači ugore, murine, golubove raže, kokote, kirnje, ali i mnoštvo drugih vrsta koje nerijetko iznenade svojim prisustvom na tako velikim dubinama.

Po pitanju izbora ješke za dubinski ribolov autoriteti su podijeljeni. Dok jedni favoriziraju srdelu, drugi su skloniji lignji, treći pak živoj ješki… Pravilo je zapravo jednostavno – ješka mora biti svježa, osim ako ne idemo ciljano na ugore i murine. Ako pak idemo na zubace i pagre, tada je provjereno najučinkovitija ješka živa lignja. Kirnju ćemo najlakše prevariti malom živom hobotnicom, dok većinu ostale ribe možemo uloviti na komade ili filete riba. Gambori i rakovi samci su izvrsna ješka za svu bijelu ribu, dok se sa školjkama jednako kvalitetno mogu loviti primjerci do 1,5 kilograma težine. Vrlo su učinkovite i sendvič montaže kod kojih se na direktno na udicu ili na iglu nižu komadi riba, školjki i rakova koji se dodatno učvršćuju silikonskim koncem.

Bez obzira na kakvu lovinu ciljano išli, oprara i kuka moraju biti uvijek pri ruci. Brojne ribe nakon tegljenja kroz sto metara vodenog stupa često budu na granici spadanja s udice, tako da je oprara imperativ, dok je prihvat krupnijeg ugora bez kuke izuzetno težak, ako ne i neizvodiv posao.

U planirano vrijeme odlaska u ribolov na velikim dubinama, pažnju treba obratiti i na mjesečevu fazu. Iako na dobrim pozicijama riba uvijek radi, najproduktivnija su prva dva dana prije punog mjeseca.

I na kraju još samo jedna sitnica – na dubinsko kančarenje nikad ne idite sami. Dobre pozicije su najčešće uglavnom vrlo udaljene, a vrag nikad ne spava.