LOVRO BALENOVIĆ

Dan koji se pamti. Kuckanjem privukao cara pa nastrijelio svog najvećeg

Boris Bulić

Zubatac je krenuo kružit oko jednog kamena na oko 8 metara i kad je bio s druge strane kamena ispustio sam zrak i spustio se na 6 metara. Sakrio sam se iza kamena i tucnuo puškom o kamen na što se on okrenuo drito prema meni…

Piše: Lovro BALENOVIĆ




Taj dan se budim rano ujutro i krećem s tatom iz Zagreba prema Crikvenici gdje imamo neke stvari za obavit, a usput se ja dogovaram s jednim starim prijateljem da odemo popodne na more.


Na kraju isplovljavamo tek oko tri popodne uz ne baš prevelika očekivanja. Naslušao sam se priča da ispred Crikve i Novog Vinodolskog nema baš puno ribe, al’ reko’, idemo probat.


U prvom zaronu dolazim na rt i odlučim malo stati i vidjeti hoće išta proći u dubini.




Nakon cca 5 minuta počeli su mi dolaziti picevi i šarzi, ali sam odlučio sačekati još malo jer sam vidio kako dolazi velika sjena iz dubine.


Zubatac je krenuo kružit oko jednog kamena na oko 8 metara i kad je bio s druge strane kamena ispustio sam zrak i spustio se na 6 metara.


Sakrio sam se iza kamena i tucnuo puškom o kamen na što se on okrenuo drito prema meni i počeo lagano prilaziti.


I kada mi je došao na pola metra od vrha strijele potegao sam okidač.


Pogodio sam ga kroz oko, a izašlo mu je na trbuh.


Zavukao se u rupu na desetak metara, al sam ga bez problema izvukao.


Kad sam ga primio u ruke tek sam onda postao svjestan koliko je stvarno velik i bio sam van sebe.



Odma sam ga u rukama ponio na brod i krenuo po prijatelja.


Nismo mogli vjerovati što nam se upravo dogodilo!



A vaga je stala na 7,05 kilograma što je ujedno i moj osobni rekord.



Ovaj ribolov ću pamtiti do kraja života jer je u pitanju ipak prvi veliki zubatac, ali i društvo koje nije moglo biti bolje za taj trenutak.