U zavisnosti od namjene parangala koristi se različita ješka, jer, kao uostalom i općenito kod ješkanja svih udičarskih alata, ribi treba ponuditi ponajprije ono što joj se nalazi na svakodnevnom meniju.

Od nižih beskralješnjaka vrlo su lovni puževi poput volaka i petrovih ušiju, rakovi grmalji i suše, crvi, među kojima su na prvom mjestu veliki crv i bibi, glavonošci poput lignje, sipe, mušuna i hobotnice, te na kraju i ribe, u komadima ili cijele.

Budući da je parangal alat kod kojeg nema kalkuliranja oko kontriranja već se riba sama lovi, ješka mora biti toliko konzistentna da može izdržati nasrtaje sitnije ribe i toliko atraktivna da privuče krupniju ribu.

U pučinskim parangalima nema puno dvojbe. Glavna je ješka srdela koja se uglavnom ješka cijela. Osim nje, na meniju su lokarde, skuše, iglice i šaruni, ukratko sitna pelagička riba koja je velikoj pučinskoj ribi glavna hrana.

Kod parangala namijenjenih gruževini i landovini, ješka mora biti bogata i mirisna, pri čemu može biti i usoljena jer je većina noćnih predatora strvinarski orijentirana i nimalo ne zaziru od komada manule koji je počeo ‘davati’. Budući da je ovdje, kao i u pučinskom ribolovu riječ o proždrljivim ribama, ješka mora biti postavljena tako da izdrži tek prvi napad, jer ih ribe kojima su namijenjene u principu gutaju u jednom potezu.

Kod plivajućih je parangala najcjenjenija živa ješka, poput špara, knezova, ušata, cipala ili glavoča, koji se ješkaju u samom hodu tijekom polaganja parangala. Kod ove je ješke najveći problem održati je živom, zbog čega je bez kvalitetnog bazena za živu ješku o ovakvom ribolovu besmisleno govoriti.

Parangali za bijelu ribu kao najkorišteniji parangali na našem moru ješkaju se cijelom paletom ješki od kojih je na prvom mjestu lignja, i to posebno u dnevnom lovu. Premda se može loviti i zamrznutim ‘industrijskim patagonikama’, puno se bolji rezultati postižu netom ulovljenim domaćim lignjama. Lignja treba biti očišćena i oguljena tako da mesni dio plašta koji preostane bude bijele boje. Plašt treba izrezati na komade prikladne veličine te udice ješkati po sistemu prošivanja, jednom s jedne, a onda i s druge strane. Vrh udice obavezno mora viriti.

Male sipice, cijele nadjevene na udicu, izvrsna su ješka za većinu ribe, dok se od mušuna i hobotnice najčešće koristi samo krak, ili dio kraka, naravno oguljen.