Jedna od posebno efikasnih montaža u lovu podlanica je ona u kojoj se koristi netom razbijena školjke. Dagnju je potrebno udariti tvrdim predmetom tako da naprsne, nakon čega je po potrebi dodatno otvorimo nožem, ali tek toliko da možemo montirati udicu. Tako naješkanu dagnju nije potrebno armirati silikonskim koncem osim ako se na udici ne drži baš jako slabo.

Još je provokativniji način u kojem se dagnja otvara tako da svo meso ostane samo na jednoj ljušturi dok se druga baca. Udice se sakriva u mesu, a cijela se školjka omota sa silikonskim koncem, tako da sitna riba ne može do mesa.

Najagresivnija montaža uključuje dvije udice, poput onih na terminalima za panulu. Na obje su udice postavljene školjke, najčešće različite montaže. Tako na prvoj bude npr, dagnja sa naprslom ljušturom, dok je na drugoj cijela, omotana silikonskim koncem. Udice su međusobno udaljene tek centimetar do centimetar i pol, što je izazov kojem niti jedna podlanica u blizini ne može odoljeti. Premda mnogi misle da druga dagnja samo smeta i plaši podlanicu prilikom odvlačenja ješke, praksa je pokazala da podlanice ulovljene na takvu montažu redovito gutaju obje udice. Naravno, važna je stavka i kvaliteta udica, jer podlanice imaju čeljusni aparat koji ne smijemo podcijeniti. Stoga bi trebalo koristiti samo visokokvalitetne kovanice, dok monofil u predvezu mora biti od vrhunskog fluorokarbona.

Još jedna važna stavka je pravilan odabir veličine školjke. Kao i u mnogim drugim situacijama tako je i ovdje primjenjiva svima poznata maksima: Mala ješka – mala riba, velika ješka – velika riba!

Ljuštura ponuđenih školjki veličinom ne smije bitno prelaziti veličinu udice ukoliko ne očekujete uistinu velike ribe. Tako su najprimjereniji primjerci daganja dugi od 2,5 do 3,5 centimetara. No za one uistinu velike podlanice ne možete pretjerati ni sa dagnjama od sedam pa i više centimetara.

Na vama je samo da pokušate primijeniti vlastito iskustvo sa navedenim trikovima nakon čega uspjeh nikako ne može izostati.