Bibi je bez obzira na raznorazne komentare i ponekad potpuno oprečna stajališta, ješka koja je u sportskom ribolovu na moru postala standard, pogotovo kada je u pitanju lov podlanica na fermu.
povezane vijesti
Bibija su kao ješku otkrili Talijani dok su vadili školjke iz Venecijanske lagune. Poslovično praktičnim susjedima nije trebalo dugo da shvate mogućnosti koje nudi trgovina takvom ‘usputnom’ robom i uskoro je bibi postao ješka broj jedan. Danas ne postoji ribomaterijal koji drži do sebe, a da u svojoj ponudi nema barem usoljene, ako ne i žive bibije.
Ipak, unatoč velikoj pokrivenosti tržišta, veliki broj ribiča ne zna kako se ispravno nadjeva ovo čudno biće. Ako ga se pokuša ješkati klasičnim prošivanjem, bibi će naprosto iscuriti. Stoga ga se ješka cijelog, a da bi to uspješno izveli potrebno nam je malo spretnosti i poseban alat – igla za bibija.
Postoje dva tipa igala za ješkanje bibija.
Ješkanje bibija preko igle nije komplicirano
Prvi je tip zapravo tek cjevčica malog promjera, koja se jednim krajem nasadi na vrh udice. Tada se bibi, prethodno navučen na iglu, pažljivo preseli na predvez. Da u pola nadijevanja bibi ne bi spao, struna i igla moraju stalno biti napeti što uz malo prakse i nije neki problem. Čvor kojim je vezana udica mora biti što kompaktniji bez ‘repa’ da bi bibi što lakše kliznuo na strunu.
Igla s kukicom se koristi kad predvez nije povezan s osnovom
Drugi je tip igle s kukicom. S ovom iglom bibi se na predvez postavlja s kraja koji se vezuje na zogulin. To se radi, naravno, prije spajanja predveza sa osnovom. Premda iskusniji ribolovci strunu provlače bez ikakvih predradnji, bilo bi praktično formirati omču na slobodnom kraju predveza. Nakon što se iglom-kukicom omča zakači, bibi se jednostavno spusti do udice.
Jadranski bibi je uglavnom prilično krupan, da ne kažemo ogroman crv, pa poneki ribolovci upravo iz tog razloga zaziru od njega. Premda se mogu nabaviti i manji primjerci, porijeklom sa sjevera Evrope, uglavnom iz Normandije, i naš se bibi može skratiti.
Pola bibija na predvezu
Potrebno ga je pažljivo presjeći na pola, najbolje škarama, te navući na predvez jednim od opisanih načina. Pritom treba obratiti pažnju na njegov položaj. Vrh bibija treba biti bliže udici, a presječeni kraj bliže zogulinu. Mjesto presjeka se prije presijecanje 5-6 milimetara od ruba čvrsto omota silikonskim koncem čime se sprječava isticanje sadržaja. Tako presječeni bibi nije izgubio na atraktivnosti, a primjereniji je sitnijoj ribi.
