Svaki put u ribolovu komentiramo i uspoređujemo opremu s kojom idemo u more i zaključak koji smo donijeli je uvijek isti, a to je da 0nema pravila. Prije par ribolova isti taj štap i sistem nije radio dok je prošli put i toga dana bio očito dobar.
povezane vijesti
Iz Matulja nam se javio Danilo Staraj, ribolovac koji ne voli ribu jesti, ali je zato violi loviti, kako sam kaže radi mira u kući.
Ovoga je puta njegovu udicu pokupila podlanica, a evo kako je to bilo:
– Kao dijete sam sa roditeljima ponekad odlazio u Preluk i lovio ribu uz kraj, onako, jednostavno iz ruke – najlon, mala olovo i mala udica naješkana sa malo kruha.
Uvijek mi se to sviđalo, no nikada se nisam dovoljno posvetio tome da bih to doveo na neku višu razinu.
No prije neke tri godine je krenula opaka zaluđenost ribolovom, lignjolovom i sipolovom.
Počelo je sakupljanje i čitanje literature, proučavanje videa i praćenje YouTube kanala, ulasci u ribolovne Facebook grupe, kupovanje štapova i roli za različite vrste ribolova.
Nakon dolaska s ribolova legao bih i dalje razmišljao što sam mogao napraviti drugačije, da li sam pogrešno koristio ješku, da li je predvez trebao biti duži, da li je udica prevelika, da li je olovo bilo preblizu udici, da li je olovo možda bilo preteško, da li je predvez trebao biti vezan drugačijim čvorom…
Uvijek me pitaju da li pratim mjesec, plimu, oseku, datum, temperaturu, tlak…
Iskreno, pratim samo da li ima previše valova, jer kad ulovim slobodnih par sati odem na more.
Ono što je meni osobno najbitnije je mir kojeg pronađem samo na moru – priča nam Danilo.
– Uz štapove i popratnu opremu kupio sam si mali tender kojeg držim u svojoj maloj ribarskoj kućici tako da nemam problema ni sa vezom ni sa ružnim vremenom pa mi je to najbolja opcija.
A toga su dana glava i srce bili brži od alarma koji me je trebao probuditi u 07:00 sati ujutro kako bih u 08:00 bio svjež i spreman za ribolovnu akciju.
Točno u 06:30 bio sam na barci na jednoj od uobičajenih pozicija u našem Preluku, te pričekao susjeda da dođe i pridruži mi se u predivnom mirnom jutru.
Prilikom spuštanja gumenjaka u more, sam sa sobom sam prokomentirao oseku koja mi nikad nije donijela neke rezultate.
Uzeo sam dva štapa.
Prvi štap je bio LineaEffe 1 m, rola Okuma Jaw 40, priprema sa dva mala olova od 3 grama i Kashima manjom udicom, za sporije propadanje, dok je drugi štap bio Sea boat 1.25, rola lidlova Crivit 3000-s sa 3 mala olova, suza olovom od 20 grama, vrtilicom s kopčom, te već napravljenim Crivit predvezom s udicom broj šest.
Svaki put u ribolovu komentiramo i uspoređujemo opremu s kojom idemo u more i zaključak koji smo donijeli je uvijek isti – nema pravila.
Prije par ribolova isti taj štap i sistem nije radio dok je prošli put i toga dana bio očito dobar. Prošli put more me nagradilo s dvije orade i par šaruna – nastavlja Danilo.
– Bila je to moja najveća orada koju sam ulovio i osjećaj je bio neopisiv. Imala je pola kile ravno. Za orade sam se obično više pripremao kada sam ribario sa obale, s većim udicama, bibijem ili cijelom srdelom te filo elasticom.
A u ovom ribolovu je nagrada bila još veća i teža.
Pala je orada od 0,8 kilograma.
Ulovljena je s opremom koju najmanje pazim, ili bolje rečeno koju ne pazim, ne ispirem, ne rastavljam, ne podmazujem…
Štap iz Decathlona, mašinica iz Lidla koja tri godine prolazi sve i svašta i radi kao i prvog dana…
Oduševio me je najlon sa Ali-expressa koji se pokazao kao čvrst, teško puca, ne petlja se.
Inače upredenicu i najlon kupim online ili u našim lokalnim dućanima, no ovaj najlon sam uzeo za probu i zaista me je ostavio bez daha.
Ono najbitnije što nisam napomenuo je to da nisam ‘ljubitelj ribe’.
Za mir u kući ja je lovim, a djeca i supruga jedu.
No, ovaj puta, moram priznati, uz ovu kraljicu da sam za stolom bio ravnopravan. Hvala ti more, vidimo se opet – ispričao nam je Danilo Staraj.
