Iako je obitelj listova (Soleidae) u našem moru zastupljena samo s deset vrsta, većina ribara listovima nazivaju gotovo svih 25 vrsta iz reda plosnatica (Pleuronectiformes). U najboljem slučaju, za precizniju se determinaciju uz naziv ‘list’ dodaje i neki od narodnih naziva. Ipak, kada se kaže samo list, misli se u prvom redu na pravog lista (Solea vulgaris, Quinsél, 1806), dok se od ostalih vrsta iz reda plosnatica jasno razlikuju još iverak zlatopjeg (Pleuronectes platessa, Linnaeus, 1758), patarača (Citharus linguatula, Linnaeus, 1758) te rumbač kvrgaš (Psetta maxima maxima, Linnaeus, 1758) iz porodice plosnavki (Scophthalmidae). a koji je od svih najveći, najcjenjeniji i jedini iz cijelog reda koji se ciljano lovi udicom.

Rumbač kvrgaš  može narasti do impresivnih 95 centimetara dužine i 15 kilograma težine. Srednja lovna težina se kreće oko jednog kilograma. Ima tijelo karakterističnog romboidnog oblika s očima na lijevom boku. Usta su velika i sitno ozubljena.

Sve su peraje solidno razvijene, dok je repna nešto jača. Gornja strana tijela nema ljuske, već rijetko razbacane koštane kvrge po kojima je ova vrsta i dobila ime. Bočna je crta istaknuta i vidljiva cijelom dužinom. Bojom varira od smeđe do crnkaste, bjelkasto ili svijetlosivo istočkane. S donje, ‘slijepe’ strane je bjelkaste boje.

Prisutan je u manjim jatima na cijelom Jadranu, od 10 do 200 metara dubine, ali je najbrojniji na dubinama od 30 do 60 metara. Kao tipična bentoska vrsta živi isključivo na dnu, s tim da preferira muljevito-pjeskovita dna.

Hrani se svim bentoskim vrstama.

Spolno zreo postaje s 15 do 22 centimetra dužine. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta kada polaže od 10 do 15 milijuna jaja koja sazrijevaju za 7 do 9 dana. Životni vijek rumbača kvrgaša je 22 godine.

Najčešći ribolovni alat za lov ove vrste je parangal namijenjen landovini koji se ješka srdelom ili lignjom, a koji se podjednako polaže i danju i noću.

Na pozicijama na kojima je čest, rumbač kvrgaš se može uloviti i klasičnim udičarskim priborom koji se ne razlikuje od najobičnije kančenice namijenjene pridnenoj ribi. Budući da nije borben i da živi na dnu na kojem nema zadjeva uz malo strpljenja se može izvući i najfinijim priborom.

Tako je sada davne 2007. godine, zadarski ribolovac Vladimir Grgec, loveći lužine na nekih 300 metara od zadarske rive, uspio na pramu od najlonskog monofila promjera svega 0,20 milimetara s mustadovom kristalkom broj 6 zakačiti i izvući rumbača kvrgaša dugog 92 centimetra i teškog 14,5 kilograma.

Ipak, preporučena širina luka udica za lov ove vrste je 20 milimetara, dok bi ostatak pribora radi smanjenja rizika od gubitka kapitalnog ulova trebao biti grublji – osnova predveza 0,60, a prame 0,45 milimetara.

Inače sve plosnatice u svom razvojnom putu nakon izvaljivanja prolaze stadij ličinke u kojem im tijelo ima klasičan riblji oblik kada se zadržavaju u srednjem sloju mora. Kako sazrijevaju, tako im se tijelo transformira. Oči se polako sele na jedan bok, a tijelo poprima karakterističnu formu plosnatica, nakon čega se spuštaju na dno na kojem ostaju do kraja života.